Ovo nije bio moj prvi susret s restoranom Kormoran, smještenim u samom Kopačkom ritu, ali ovog puta sam pronašao pravu formulu za odlazak u Kormoran. Možda vam se ovaj uvod čini pomalo neobičan, ali evo da objasnim...
Prije posjeta Kormoranu posjetili smo stari podrum vinarije Belje; vjerojatno jedan od najljepših podruma naše države.
Izuzetno dobro uređen i opremljen svom potrebnom tehnologijom, a opet sve besprijekorno uklopljeno, tako da ništa ne narušava godine koje ovaj podrum nosi. Vidi se du su u uređenje uložena znatna sredstva, jer ništa nije rađeno bez savjeta i odobrenja struke i nadležnih struktura - ipak cijela ta priča ima i spomeničku vrijednost.
Obilazak podruma je izniman doživljaj. Doista je lijepo vidjeti sve te bačve posložene u besprijekornim redovima; odaju dojam moći. Kad uđete u taj podrum, jednostavno morate osjetiti strahopoštovanje.
Naravno, doživljaj je potpun tek ako imate pravog vodiča, a to njihovi stručni vodiči nesumnjivo jesu. Posjeduju respektabilno znanje o samom podrumu, ali i o vinima općenito. Eto, tek toliko, malo povijesti da nešto naučite:
Stari podrum Vina Belje prvi se puta spominje u opisima Mohačke bitke iz 1526. godine, u vrijeme velikog vojskovođe Sulejmana Veličanstvenog. Osim što je najstariji u regiji, s preko 1200 m2 je najveći u Hrvatskoj, a građen je na poseban način tako da ima dvije etaže. Gornja etaža zove se „gator“ te je tipična za Baranju, jer podrum nije ukopan pod zemlju, već je u Banovo brdo koje potpuno jednako imitira klasični vinski podrum, kakva je donja etaža podruma.
Na gornjoj etaži nalazi se ukupno 71 velika bačva od slavonskoga hrasta iz šume Spačva, a od toga ih je 17 kapaciteta 10 000 litara, dok je ostalih 54 kapaciteta 2000 litara. Tu je smješteno i najveće blago svakog vinskog podruma – vinska arhiva, u kojoj odmara preko 20 000 boca, a među njima je najstarije vino iz 1949. godine.
U sklopu podruma nalazi se i kušaonica vina gdje uz stručno osoblje možete kušati i upoznati Vina Belje.
Po završetku obilaska, naravno, još i posjet kušaoni te Frankovka Belje iz 2009. - jednostavno: Savršenstvo!
Kada pod takvim dojmovima dođete u Kormoran, tada će i vaša osjetila još dublje i jače osjetiti sva čuvstva koja vam je pripremila ekipa iz Kormorana. Kako je Kormoran smješten u samom Kopačkom ritu, mislim da je o okolišu suvišno govoriti; to je jednostavno bajka od prirode i zelenila - to vjerojatno nema niti jedan drugi restoran. Ali ono što svakako treba naglasiti, jest uređenje tog okoliša, a ono je besprijekorno uređeno, ali i održavano. Lijepo, nenametljivo i u skladu s prirodom. Naravno, postoji i dječje igralište i tu svoje dijete možete pustiti bez straha; možete u udobnoj stolici uživati u svojem piću i gledati kako se vaše zlato bezbrižno igra i uživa, a možete mu se i pridružiti - ionako smo prerijetko djeca.
Unutrašnjost je prava rustikalna priča, ali ništa drugo ne bi ni odgovaralo. Ovako je savršeno i ako ima malih grešaka i neudobnosti, jednostavno ih ne primjećujete ili možda baš u njima možete guštati, jer ne valja ni kad je sve presavršeno, nekako djeluje hladno. Kormoran, naprotiv, odiše toplinom i prisnošću. Zatvoreni dio lokala je prilično velik, a s prednjom i zadnjom terasom dobivate stvarno impozantan prostor što, naravno, zahtijeva i odlično, ali i dobro uhodano osoblje.
Kada pričamo o osoblju, prvo treba napomenuti da se dio kuhinje nalazi vani, to jest, u izdvojenoj kuhinji na otvorenom, gdje se spremaju jela poput čobanca, fiša, šarana na rašljama i slično. Taj dio kuhinje vodi majstora za takva jela, jer to je neka druga kategorija - tu morate puno znati i o živoj vatri i o načinu pripremanja hrane na istoj. Kažem, to je kategorija za sebe.
O glavnoj kuhinji se brine osoblje kuhinje, koje ne voli pretjerano medijsku pažnju, a itekako ju zaslužuju. Naravno, tu su i konobari; oni, nekako, uvijek dolaze na kraju, mada s njima najviše komuniciramo i oni su iznimno važan dio svakog restorana. Treba naglasiti da Kormoran u svojim redovima ima četiri sommeliera, što je više od prosjeka Hrvatske. Konobari su izuzetno brzi, ali ne prebrzi; prijazni u razgovoru s gostom, zadržavaju se taman koliko treba; imate dojam da ste im najvažniji u lokalu, a opet, nisu nametljivi. Posjeduju veliko znanje o jelima i vinima s kojima rade, tako da ćete dobiti vrlo precizan i opširan odgovor na svako pitanje, što često u lokalima nije slučaj. U stvari, da skratim... Cijela ekipa spada u onu grupu, što volim reći, "oni nisu nosači tanjura, oni su pravi oberi", koji te elegantno vode kroz posjetu restoranu. Sve to, naravno, vrlo vješto slaže i vodi pomalo nevidljivi, ali sveprisutni voditelj restorana.
Da, valjalo bi reći na kraju nešto i o hrani. Na našem meniju bio je pravi rustikalni ili ako želite, tradicionalni ručak i tu su vjerojatno u Kormoranu i najbolji. O hladnoj plati narezaka mislim da ne treba pričati, ali možda, ipak, da izdvojim kulen - naravno od Belja - kao iznimnu deliciju. Belje je svoj kulen malo prilagodilo turistima i nama ostalima tako da nije preljut.
Domaća juha je, kao i juha s gljivama, besprijekorna. Osjeti se odmah da su korišteni odlični sastojci.
Čobanac koji smo dobili na stol, stvoren je za uživanje. Osjetite u njemu i dim i tu posebnu notu koju daje otvorena vatra. Meso u čobancu pripremljeno je tao da je ostalo u lijepim, kompaktnim komadićima, a kad ga stavite u usta, jednostavno se rastopi poput maslaca. Gustoća idealna; nije previše reduciran , a niti previše jušan ; onako, baš kako treba.Vrlo lijepo začinjen; naravno, malo manje ljut, tako da je ugodan i onima koji ne vole baš jako ljuto, kao i djeci, a to je itekako bitno. Za odličan čobanac trebate izvanredne sastojke, živu vatru (i to ne od bilo kojeg drveta) i pravog majstora. U Kormoranu imate sve to.
Jelenji steak s džemom od brusnica je prava delicija za ljubitelje divljači, a tu je Kormoran na samom izvoru. Meso je odlično pripremljeno, mekano i sočno i stvarno možete u njemu uživati.
Šaran na rašljama... E, tu nisam preveliki ljubitelj, ali ovaj u Kormoranu spada definitivno u bolje koje sam jeo.
Treba svakako ponajviše istaknuti kolač koji smo dobili kao desert: varijacija Cheesecakea s ABC sirom, karamelom i mrkvom koja mu daje posebnu notu.
Zamolili smo za recept za taj kolač pa evo: Mrkvica torta
Na kraju, zaključak je sljedeći: ekipa u Kormoranu se trenutno ne bavi, kako to volimo reći "visokom kuhinjom", raznim posteljicama i pjenicama, ne rabe ni molekularnu kuhinju, ali ono što rade, a to je tradicionalna baranjska kuhinja, to rade perfektno. Mora postojati i tradicionalna kuhinja; to je, na kraju krajeva, dio povijesti, dio naše tradicije. Oni su na neki način čuvari naše baštine; puno se toga može naučiti o nekom narodu kroz njegovu kuhinju.
Tako, ako se nađete u Baranji, svakako posjetite Kormoran, a ako se zaputite u Baranju upravo zbog Kormorana, nećete požaliti.
KORMORAN
(PHALACROCORAX CARBO)
Zoo rezervat "Kopački rit" jedno je od posljednjih utočišta i najveća kolonija kormorana u Europi – jato od oko 5000 kormorana.
Hrani se isključivo ribom, dnevno je pojede do 3 kg.
Zakonom je zaštićen.
Stoga i ne čudi što je restoran, smješten unutar Parka Prirode Kopački rit, dobio ime po ovoj posebnoj ptici.
