Nekada davno ili možda i ne tako davno, Plešivica je bila jedno od omiljenih izletišta većine Zagrepčana. Pa i Portugizac je bio poznat kao zagrebačko vino, a posebno su ga voljeli sljubljivati s pečenim kestenima. Jaska i njena okolica znali su vikendom biti puni Zagrepčana. Danas to baš i nije čest slučaj. Zašto? E, to je još uvijek neriješeno pitanje.
Pa kad Zagrepčani ne žele u Jasku, došla je Jaska u Zagreb, točnije doveo ju je Drago Kurtalj. U Novoj Vesi na broju 8 otvorio je Drago malu točionicu vina ili da bolje kažemo - klet. Odlična ideja trenutno proživljava odlične trenutke. Tamo možete kušati sva Kurtaljeva vina na čašu, možete kupiti butelju, ali i nešto rinfuze. Kao i u svakoj točionici, reći ćete, ali nije. Imate kod Drage vina i drugih Jaskanskih vinara i to je ustvari odličan potez jer je Zagreb dobio pravu Jaskansku klet. Kako vina baš i ne možete konzumirati na prazan želudac, tu ćete uvijek dobiti domaćih narezaka, malo se i sira se nađe, a srijedom gableci - domaća kuhana hrana i to ne samo u vrijeme gableca. Osobna preporuka: obavezno probati štrudlu; za prste polizati. Da, to je klet s pravom domaćom hranom i vinima, a cijene su sasvim u redu. Kako stvar ne bi tu stala, ponavljam: Kurtalj ne drži samo svoja vina. Ne, tu možete naći vina većine plešivičkih vinara. Tako je Drago Kurtalj, umjesto da Zagrepčane vodi k sebi na Plešivicu, doveo Plešivicu Zagrepčanima.
Malo pomalo, ta klet u Novoj Vesi postaje pravo kultno mjesto. Počele su se tamo događati razne stvari, kao predstavljanje novih portugizaca i slične aktivnosti. Mogli bi reći da ovo mjesto postaje plešivička ambasada u Zagrebu. U svakom slučaju, takvih mjesta bi trebalo biti više.
Inače, Drago Kurtalj s vinima je povezan cijeli život, a njegovi se vinarstvom i vinogradarstvom bave, kako se kaže, od pamtivijeka. Uvijek je u toj obitelji vino imalo poseban status. Danas gospodarstvo Kurtalj ima vinograde posađene najviše sa zelenim silvancem, ali i graševinom, rajnskim rizlingom i sivim pinotom, a od crvenih tu su crni pinot i portugizac. To je sortiment koji daje najbolje rezultate na Plešivici. Nađu se tu i stare plešivičke sorte. Kvaliteta vina napreduje iz godine u godinu i treba još raditi. K ako sam kaže, u vinarstvu - učenju nikad kraja. U skladu s takvim razmišljanjem, ne čudi Dragecova sklonost putovanjima, posebice obilasku vinskih cesta. Na takvim se putovanjima puno nauči, vidi se kako to drugi rade, vide se ideje koje uvijek mogu modificirati i prilagoditi našem tržištu. Vinski turizam je grana koju treba maksimalno podržati i razvijati kao i mnogi naši vinari. Drago tu vidi najviše mogućnosti za napredak.
Ono što ću ja izdvojiti u njegovoj paleti proizvoda je pjenušac, jer Plešivica je, čini se, bogom dana regija za pjenušava vina. Ne, neću govoriti kako je to naša Šampanja, jer Plešivica je jedinstvena i vrijeme je da prestanemo govoriti kako je to naše ovo ili ono. Prestanimo stalno se uspoređivati s nekime, počnimo brendirati Hrvatsku i njene regije, jer Šampanja je Šampanja, a Plešivica je Plešivica. Brendirajmo ju pa neka se drugi uspoređuju s nama.
Na kraju, odat ću vam malu tajnu. Ako odete kod Kurtalja, a ne probate ledenu berbu rajnskog rizlinga, onda kao da niste ni bili. Ako još niste posjetili Plešivičku oazu u Novoj Vesi, ja stvarno ne znam što čekate.
