Odlasci u Međimurje su uglavnom vezani za vina te Štrigovu i Železnu goru ili kupanje u Sv. Martinu. Da, često smo i u Prelogu; ipak je to jedna od jačih poslovnih zona, ne samo Međimurja. Međutim, ovog puta zaputili smo se u Pušćine. Kroz ovo mjesto, uglavnom, samo prođemo na putu prema Čakovcu i dalje, a sad smo odlučili stati. Dobili smo poziv od Mamice, a to je restoran i pansion u Pušćinama - i da, ne zovu nas na prezentaciju jela, već na prikaz tradicionalne žetve. U svakom slučaju dovoljno da nas zainteresiraju... Pa, put pod noge.
Prvo, Mamica je jedno lijepo zdanje, iznimno funkcionalno. U to smo se uvjerili već na samom dolasku. Odlična reklama, ne možeš promašiti veliko parkiralište. Dakle lagano nađeš i imaš gdje stati bez problema, naoko nevažne sitnice, ali koliko puta ste baš zbog tih sitnica odlučili preskočiti neke restorane. Lagano sakrivena od ceste mami vas velika terasa ugodna i mogu reći idealna za pravi međimurski doručak, pa naravno, meso z tiblice, kosana mast i kruh koji u Mamici peku sami. Najradije se ne bi uopće napuštali taj pansion.
Nakon doručka i kave valja se smjestiti. Sam pansion nadmašio je moja očekivanja. Sobe su vrlo udobne i nisu pretrpane raznim nepotrebnim namještajem. Pomalo su minimalistički namještene, ali imaš baš sve što ti treba. Namještaj je pomalo tradicionalistički kako i dolikuje takvom pansionu, ali namještaj koji je namjerno tako odabran, a ne kao što to često doživim, da je namještaj skupljen od sve uže i šire rodbine raznih stilova i boja, a sve pod krinkom tradicije. Pohvalno za jedan pansion, svakako su prostrane kupaonice sa svime što vam treba - prava hotelska usluga. Naglašavam to jer sam prečesto u pansionima našao kupaonicu bez ikakvog komfora - imaš tuš kadu i to je to. Bežični internet je dostupan u svim sobama, naravno i TV, i što je jako bitno - klima. Dakle, smještaj je više nego dobar.
Prikaz tradicionalne žetve - zbog toga smo i došli. Dakle, prvo, nije to samo žetva, to je pravi mali mini-sajam tradicionalnih proizvoda i prikaz njihove izrade, organiziran uz pomoć TZ Nedelišća. Bila je tu uljara Poljoposavec s uljem i brašnom od buče i konoplje, bučinim košticama u čokoladi i još nekim zanimljivim proizvodima. Tatjana Šardi prezentirala je zdrave i prirodne proizvode od meda i voska njenog pčelarstva Kanaan, a ujedno i nedavno otvorenu kušaonicu u Črečanu. Došle su čak dvije udruge žena. Jedna iz Pušćina i druga iz Nedelišća. Obje se bave poticanjem, razvijanjem i unapređivanjem kulture te očuvanjem etno baštine, a to čine nastupima, prezentacijama i iznimno bitno - edukacijom mladih naraštaja.
Posebna priča je konjički klub Međimurje, koji su za goste organizirali vožnju kočijom. Mogli ste i jahati, pitati sve što vas zanima o konjima i naravno, naučiti puno toga. Sam klub djeluje kao amaterska sportska udruga koja uzgaja konje te organizira školu jahanja uz sportsko, terensko i terapijsko jahanje.
Posebna atrakcija bili su Nikola Faller i Filip Ausman iz udruge Slama iz Baranje. Oni su napravili velike skulpture: Mamicu, Japicu (mamu i tatu) te feniksa - naravno, od slame, a koje se do daljnjega mogu vidjeti ispred pansiona Mamica. Gostima su pokazali kako se rade ukrasi od slame te napravili ili pomogli svojim "učenicima" da naprave mnoga slamnata srca te velik natpis "Mamica".
Uz KUD Sloga Nedelišće, uz pjesmu i dobro raspoloženje, prikaz same žetve počeo je oko 16 sati i to je nešto što svakako zaslužuje puno više publike. Kako se to nekad radilo kosom, sada smo vidjeli uživo i vjerujte, nije nimalo jednostavno iako se tako čini. Kosa ne smije ići niti preusko niti preširoko, otklon morate raditi iz struka, kraj kose uz zemlju, špica malo u zrak... E djeco moja, za ovo nema aplikacije. Vrijedne žene kojima se pridružila i Sandra Nedeljko, vlasnica "Mamice", pokazale su nam zatim kako se pokošene žitarice, u ovom slučaju raž, vežu u snopove i slažu na hrpu, a zatim u kola i odvoze.
Dakle predivan dan, cijeli prikaz žetve je nešto fantastično. Nadam se da će kolege novinari i turistički djelatnici Međimurja to prepoznati i od toga napraviti pravi spektakl.
Nemjerljivo je kada vidite djevojčicu od 12-tak godina kako radi ceker od kukuruzne komušine i uživa, a pitanje je - je li ikad prije imala komušinu u rukama? Izrađivala su se srca od slame i vidite kako ljudi i djeca uživaju i kroz tu igru uče o svojoj tradiciji, o svoji precima i nisu svjesni u tom trenutku koliko su toga dobili u jednom ovakvom druženju. To je ta dodana vrijednost. Nadam se da će ova manifestacija rasti iz godine u godinu. Hvala Sandri što nam je omogućila da budemo dio toga.
Naravno, kad je već G.E.T. Report bio u gostima, da su pripremili i prezentacijsku večeru. Domaćici Sandri pridružila se Ružica Jukičić kao gost kuhar. Napravile su odličan meni pa krenimo redom:
Hladno predjelo: mladi kozji sir na integralnom krekeru i mlado povrće s kavijarom od domaćeg jabučnog octa.
Juha: pretepena juha s ljetnim vrganjima i hajdinom kašom te domaćim kiselim vrhnjem.
Glavno jelo: marinirana, sporo pečena svinjska vratina na kremi od slanutka, hrskavi kašoto i džem od crvenog zelja.
Desert: profiterole s kremom od buče, uz umak od bučinog ulja i meda.
Ono što najviše krasi Mamičinu kuhinju jest upotreba domaćih proizvoda iz najbliže okolice. Upotrebljavaju se autohtorne namirnice i pokušava se biti što bliži izvornim starim receptima, naravno ušminkanim, kako bi to glazbenim rječnikom rekli, novim aranžmanima. Sve u svemu, odlučili smo doći još jednom i napraviti jedno pravo predstavljanje mamičine kuhinje u G.E.T. Reportu jer to svakako zaslužuju. Kao i mnogo puta do sada, među prvima otkrivamo nova mjesta i ljude koji podižu eno gastronomiju Lijepe naše pa tako možemo reći: za Mamicu ćete još sigurno čuti.
{youtube}Hzt2HA56jiM{/youtube}
