Ah, da... Sad bi trebalo nešto pametno reći. Pardon, napisati, ali popilo se toliko rosea da mi je još ružičasto pred očima. No dobro, šala je šala, idemo malo ozbiljno.
Treći Pink Day protekao je odlično. Nije to najveći ni najbolji vinski festival, ali je sigurno najšarmantniji. Neću sad reći da je to zato što ga vode žene, mada ima i tu istine, već je vjerojatno razlog za to samo rose vino. To su mahom lepršava, svježa vina, ležerna - pa je takav i festival. I to je odlično! Drage dame, samo tako naprijed i još ćemo se dugo veseliti najružičastijem danu u godini.
Svake godine organizatorice naprave pomak u radionicama pa je tako bilo i ove godine i treba reći da radionice postaju sve stručnije i sve bolje. Prof.dr. Edi Maletić održao je predavanje „Autohtone hrvatske ružice". Uslijedila je zanimljiva radionica „French Match" (sljubljivanje odabranih francuskih rosé vina s francuskim sirevima) koju je održala ugledna francuska enologinja Laurence Berlemont . Stručnjakinja za maslinova ulja iz Italije Laura Marinelli održala je radionicu „Maslinovo ulje s obje strane Jadrana" te usporedila sličnosti i različitosti hrvatskih i talijanskih ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Doris Srpek, Jasna Mohor, Iva Vrgoč, Jelena Šimić-Valentić i Jasna Antunović govorile su na okruglom stolu „Žene u poduzetništvu". Ivana Nemet i Jelena Puh-Miloš moderirale su radionicu vrlo intrigantnog naziva, "50 nijansi ružičaste".
Kao što svi znamo, ima ovaj festival i svoj humanitarni dio ove godine prikupljana su sredstva za forum Europa Donna Hrvatska, koja kroz vlastitu kampanju 'Darujmo ružičasti život', potiče na prevenciju raka dojke, ali i prikuplja sredstva za aparat za intraoperativno zračenje koji uvelike smanjuje zračenje pacijentica i olakšava im oporavak. Odlična priča bio je Pink Week, tjedan odličnih ružičastih jelovnika,unutar kojeg su skupljeni novci za spomenutu akciju. Barem na par dana u Hrvatskoj je sve izgledalo ružičasto.
Naravno, ne smijemo zaboraviti dio festivala s maslinovim uljima, zapravo festival u festivalu, nazvan 'Green in Pink'. Bilo je nekoliko stvarno iznimno dobrih ulja, kao primjerice Chiavalon, ili Balija, a fantastičan dojam na mene ostavilo je Salvelin blend Aurum.
Vratimo se mi vinima. Ipak je to glavni dio priče. Bilo je odličnih vina, ali puno proizvođača ima dobar rose i tako je stalno. Već su nas navikli na to. Imam dojam da se s roseima ne igraju kao s drugim vinima, a baš bi si tu mogli dati mašti na volju.
U obilasku, prvo sam se malo bavio pjenušcima. Naravno tu je Šember rose još uvijek broj jedan, mada će mnogi reći da je to Tomac. Mislim da tu odlučuju nijanse i to u ukusu pojedinca. Veseli me što je i Kolarić sa svojim roseom vrlo blizu. Standardno dobri Kos iz Zeline i Vuglec breg, ali iznimno mi je ugodno iznenađenje pjenušavi rose iz podruma Petrač; to treba posebno i u miru isprobati. Naravno Misal; to je već stvarno klasika. Puro vinarije Movia - mislim da tu ne treba ništa reći - tko je probao taj zna. I da, u Bornsteinu odličan Collard-Picard.
Sad, vina. E, da, iznimno zanimljiva ružičasta tema. Nekoliko iznimnih vinskih uradaka, ali meni su pažnju privukli oni što su bili malo drugačiji. Tako mi se dopao Fakinov rose, uobičajeno dobar Kozlović, ali i podrum Vukas ima zanimljiv uradak. Na moju veliku žalost, nije bilo moje omiljene Spože. Senjkovići , gdje ste? Meni ugodno iznenađenje bio je i podrum Siber. Odličan, pomalo drukčiji rose, predstavila je ekipa iz podruma Medea - malo ozbiljniji rose, nešto punijeg tijela i onako, baš paše; ima tu i voćnog mirisa i gumenih bombona, ali i ozbiljnosti u vinu. Svakako jedan od mojih favorita. Međutim, apsolutna zvijezda festivala bio je rose iz podruma Tomaz i to berba 2014. Svi su na festivalu to barem jednom spomenuli, vino je apsolutni hit. Bilo je predivno provoditi vrijeme s Tomazima i gledati kako ljudi dolaze i točno znaju što hoće - ono, direktno na štand i „Čuli smo da moramo probati 2014." Svjedočio sam rađanju zvijezde i to u prvom redu. A u tom roseu možete naći i arome crvene naranče ili crvenog grejpa, fantastična voćnost, izniman sklad kiselina i šećera. Nika Silić Maroević i ja našli smo i natruhe kruha i botritisa u mirisu, ali dobro, mi znamo i kako je vino nastajalo, vi ga nabavite i probajte sami. To je Hit vino nadolazećeg ljeta.
I na kraju, ono što je meni najbolji dio cijele ove priče: ovaj festival ima i svoju „dimenziju više", a to je činjenica da svi dolaze na festival u pink tonu. Možete tu vidjeti pink kravate ili naočale pa i košulje, leptir mašne i kojekakve bedževe i detalje - i to sve na muškarcima. Svi to prihvaćaju; uopće je čudno ako nemaš neki pink detalj. Žene,ako već nisu u kompletnoj pink toaleti, tu su šeširi, marame, trakice oko ruke, vrata ili u kosi... Da, to je jedna predivna atmosfera, to je festival rosea, optimizma i pink boje.
Tako, sad valja privesti ovaj tekst kraju i kretati prema Motovunu po koju bocu Tomazovog rosea (dok ga još ima) tako da što bezbolnije prođe vrijeme do sljedećeg Pink Daya.
