Sjećanje na ljeto [+video]

Je, bilo je vruće. I sparno. I sve mi je išlo na živce. Ali sada, iz ove perspektive, od -15°C, ta mi se priča čini kao pravi mali raj. E, da, svako godišnje doba ima svoje prednosti i mane, samo zavisi iz koje perspektive ih gledamo.

Ali, da se mi vratimo na ono kad je bilo vruće.

Već uobičajeno, dio ljeta, zajedno s obitelji, provodim na najljepšem hrvatskom otoku. Riječ je, naravno, o Korčuli. A to da je Korčula najljepši otok, vrlo je subjektivno. Ovo smo ljeto tako nekoliko dana proveli u Brni.

Brna je malo, ali stvarno malo, mjesto smješteno samo par kilometara od isto tako male, ali puno poznatije Smokvice koja je, opet, blizu Blata, a Blato je, naravno, blizu Vela Luke. Eto, sad svi misle da znaju gdje je to.

Sad, kad smo riješili geostrateški položaj, možemo dalje. Jer, Brna je nešto što me oborilo s nogu. Prekrasna uvala oko koje se smjestilo par redova kuća. Prizor kao sa slike, ili što bi rekli Dalmatinci: slika za kartolinu. Čisto i ugodno more i nadasve iznimno ugodni ljudi. Atmosfera tako dobra da vam se ne ide nikamo i ostali bi tu cijeli život. Ako vas zanima gdje boraviti, imate u Brni hotel prikladnog naziva Feral. Zašto prikladnog? Jer... što sam sve proživljavao po našim hotelima, oni su pravo svjetlo na kraju tunela - svojom uslugom, ljubaznošću i htijenjem da vam ispune svaku želju. E da, to je konačno hotel za svaku preporuku!

Ima u Brni puno raznih likova koji svaki daje svoj obol tom malom mjestu, ali Martina Marelić, direktorica turističke zajednice, je ono ljepilo što ih povezuje. Od nje kreću ideje i ona uvijek gleda naprijed. Ona je, po mojem mišljenju, najveći dokaz slogana Hrvatske turističke zajednice "Ljudi, ključ uspjeha".

Ne, nije ovo tekst niti o Martini, niti o Brni. Ovo je tekst o najvećem ljetnom guštu. A moj najveći gušt ovog ljeta bila je konoba Zaratak. Ljudi moji, kakva terasa! Ispod stare masline je hladovima i za najvećih vrućina. Onako - vani vruće, ti sjediš u debelom hladu, pogled puca na cijelu uvalu, pijuckaš fino rashlađen pošip i sad ide ona poznata rečenica: „Ma, ki to more platit!".

Konoba Zaratak jedna je od malobrojnih, pravih konoba - i izgledom, i onim što pruža. Brat i sestra Tomašić duša su konobe. Brat na gradelama, a sestra se brine za goste. Kod njih ćete uvijek naći samo svježu ribu i to prvoklasnu. Povrće, masline i takve stvari su iz njihovog vrta, a i vino što ga rade je vrlo dobre kvalitete.

Dakle, imate odličnu hranu, dobro vino i sve to domaće, ili kako danas volimo reći, ekološko. Imate izrazito ljubazno osoblje koje vam mami smiješak na usne. I da, ambijent koji nigdje drugdje nećete naći.

A pogled s terase ne može se opisati. Vjerojatno si već postavljate pitanje: „A cijena? Koliko to košta?" E, pa... Nit vodilja ovih mladih ljudi je da i domaći ljudi, s otoka, mogu doći i normalno jest i popit i da si to mogu priuštiti. Želja im je raditi kroz cijelu godinu, a to ne ide sa cijenama koje služe samo da turistima otmete novac. Dakle, slobodno, bez straha - cijene su više nego prihvatljive. Još kad navečer imate sreće pa netko iz ekipe uzme gitaru pa krene pjesma, guštu nigdje kraja.

Ono što je najbitnije, način na koji razmišljaju u konobi Zaratak je iznimno zdrav, jer cijela filozofija posla je postavljana na zdravim temeljima, a kad radite na takav način, to vam se uvijek vraća dobrim. Imaju oni i planove. Planiraju izgraditi mol odmah ispod konobe tako postanu lako dostupni nautičarima i tako produže sezonu. Pokazali su mi kako bi to trebalo izgledati i mogu samo reći da je moje mišljenje kako u sljedećem izdanju gastro vodiča pod nazivom „Gustoza đita" konoba Zaratak ne bi smjela biti zaobiđena.

Dakle, ljudi moji, Brnu i konobu Zaratak morate vidjeti. I kad ste u konobi, pozovite se na nas. Bit ćete usluženi kao da se i niste pozvali.

Jer tamo je gost uvijek kralj.

{youtube}G9-8cpEJo2w{/youtube}