Kada pričamo o Purtugiscima s Plešivice, automatski pomislimo na Boćarski dom. Ništa neobično, jer udruga Plešivičkih portugizaca godinama je u tom prostoru Zagrepčanima predstavljala svoja mlada vina. Ove godine zamalo smo ostali bez te manifestacije. Naime, udruga PP pomalo je odustala od te ideje. Imaju za to i valjane razloge i ja ih potpuno razumijem. No, o tome nešto kasnije. Bitna je stvar da je tradicija nešto što je u vinarstvu jako bitno i kad jednom tradiciju prekinete, iznimno ju je teško vratiti. Najbolji primjer toga je zagrebačka Vinovita.
Već iz tog razloga treba iznimno pohvaliti plešivičku udrugu Ora et labora koja je tu manifestaciju organizirala ove godine. Dakle, Purtugizaca je bilo, a organizatori su ove godine dodali i pjenušce, i dobro da je tako jer pjenušci u budućnosti moraju biti vodeći plešivički brend.
Organizatori su ove godine u jednom segmentu uspjeli napraviti znatan iskorak, i to u kulinarskom dijelu. Dakle, slastičarski obrt Sunce pekao je kolače na licu mjesta, a štrudle su i pripremali na samom događanju. Odlična priča, jer teško da ćete naći Zagrepčana koji će odoljeti domaćoj vrućoj štrudli, a sad, od jabuke ili sira, to je već manje važno. Svakako treba spomenuti da se mogla probati i prava bazlamača, što je na žalost, danas postalo prava rijetkost.
Da bi cijela ta priča bila potpuna, organizatori su se potrudili na manifestaciju dovesti ekipu koja ima pravi mali mlin. Znate ono: dva okrugla kamena koji se vrte, između idu pšenica ili kukuruz i dobijete brašno... ma, znate priču! Jedino što ovaj mlin pokreće struja, a ne voda. Ali brašno je bilo odlično, pravo domaće. I od tog brašna odmah na licu mjesta pekli su kruh i već spomenutu bazlamaču. Fantastična priča, pogotovo za najmlađe posjetitelje.
Kruna kulinarskog dijela bio je svakako plešivički restoran Karlo koji je tih dana svoju kuhinju " premjestio" u Boćarski dom i tamo oduševljavao posjetitelje svojim delicijama. Neću sad nabrajati sve što se moglo kušati, ali svakako ću spomenuti da ste mogli dobiti pravu, domaću, vruću juhu.
E pa tko nije bio, neka mu bude žao.
Što se tiče gastro ponude, bio je tu i Šestak sa svojim sirevima, koji pomalo postaje pravi brand.
Vinara je bilo dovoljno - ako ih ikad može biti dovoljno, jer publika bi uvijek još, ali se mogao kušati sasvim pristojan broj uzoraka. O kvaliteti ovogodišnjih Purtugizaca ... A ne, o tome nećemo. Plešivica nije daleko (posebno ako ste iz Zagreba) i vjerujte nam, ima sasvim dobrih vina.
Bilo je upriličeno i pravo krštenje mošta i to je bio odličan performans. I da, neumorni tamburaši davali su odličan ton cijeloj manifestaciji. Sve u svemu, jedna sasvim dobra priča. Posebice kada znamo da je udruzi Ora et labora ovo tek prva ovakva manifestacija.
Zagrebačka županija i ove je godine financijski pomogla organizaciju, ali kao što sam i rekao u prošlom broju G.E.T. Reporta, to nije dovoljno. županija se mora više uključiti, posebice u samu promociju događanja. Trebalo je biti više posjetitelja, mada je i ovako bila sasvim fina posjeta. Organizatori će, po mom mišljenju, dogodine morati tražiti drugi prostor, jer šator na Boćarskom jednostavno nije primjeren za ovakvo događanje. osim što je svima nekako van ruke, to jednostavno nije vinski prostor i treba tražiti druga rješenja.
promocija treba biti jača. ove godine je bila ograničena prvenstveno financijama i to razumijem, ali postoje načini kako se to radi. Postoji ono što popularno zovemo PR. možda bi trebalo angažirati nekog od profesionalaca na tom polju, a ima nas nekoliko koji se bavimo isključivo eno-gastro pričom.
I da, dobar dio najpoznatijih vinara Plešivice nije bio prisutan. I da, u pravu su da treba nešto mijenjati. u pravu su i da Boćarski nije priča koja njih zadovoljava, ali u tom slučaju treba dati podršku onima koji pokušavaju nešto promijeniti. jer, na stranu interne nesuglasice, treba promovirati regiju. Činjenica je da je Plešivica vinska regija u blizini najvećeg hrvatskog grada, a turizam je skoro pa na nuli. To treba mijenjati. Hitno! a prvi korak na tom putu mora biti taj da svi shvate da se međusobno možda i ne moraju slagati, ali moraju zajedno nastupati i promovirati regiju, zato palac gore za udrugu ora et Labora, jer nastavili su tradiciju i nastavili su nešto što je započeo na žalost pokojni Drago Režek, a on je davno shvatio da treba imati jaku regiju jer bez toga, dugoročno, nema niti jakih vinara.
Nadam se da će dogodine svi naći zajednički jezik i napraviti jednu lijepu, veliku prezentaciju mladih vina (a i pjenušaca) u gradu Zagrebu.
