At the G.E.T. Report headquarters - kako bi to rekao naš beogradski prijatelj Dušan Jelić, odnosno u sjedištu G.E.T. Reporta, ovog puta okupilo se vrlo zanimljivo društvo.
Ali, idemo redom: Jeffrey Teglas je Vijetnamac kojeg posvaja Mađar u SAD-u. U stvari, obitelj posvaja troje djece, pružaju im dom i obrazovanje te oni postaju odlični menadžeri što i ne čudi, jer se obitelj bavi osiguranjem. Sad se već sigurno pitate kakve to veze ima s nama. Ima. Poveznica je, naravno, vino. Jeffreyeva sestra u Santa Barbari otvara vinariju, a grožđe dovozi naravno iz Napa Valley. Dakle, ljudi vole vino, proizvode ga, žive sa njim. Jeffreya put odvodi u Europu, točnije u Dansku, gdje uz uspješnu poslovnu karijeru upoznaje i buduću suprugu Doris. Pogađate, ona je Hrvatica. Kako njih dvoje upravo čekaju bebu, tako Jeffrey postaje neraskidivo vezan za Hrvatsku. Za boravka u Lijepoj našoj shvaća da bi izvoz hrvatskih vina u Dansku i Švedsku, ali i Englesku, bio odličan poslovni potez.
Istražujući na internetu konstantno se pojavljivalo ime Ernesta Tolja i vinarija Saints Hills. Svaka čast za prezentaciju. Ostale informacije o hrvatskim vinarijama bile su dosta nesuvisle i nedorečene pa je tako Jeffrey od vinara upoznao samo Ernesta Tolja. U tom času razmišljao je kako mu predstoji izniman istraživački rad na upoznavanju hrvatskih vina, ali priča kreće u drugom pravcu. Na jednom neobaveznom druženju s našom zajedničkom prijateljicom, Jeffrey naravno priča i o vinu i svojim planovima, a našoj Maji odmah sine ideja: „Pa je te moram upoznati s G.E.T.-ovcima! Silvija i Tomica su ono što trebaš.“ Najavili su se i mala prezentacija je dogovorena već za tri dana.
Stigla je i subota i već smo s nestrpljenjem čekali da upoznamo naše goste. Vrlo brzo priča je krenula pravim vinskim putem jer, kako kaže profesor Dropuljić, ili jesi vinski čovjek ili nisi - tu nema laži. Pokazalo se da Jeffrey zna puno o vinu i općenito o gastronomiji i ono što je istinski bitno, spreman je učiti. Sviđa mi se i njegovo poslovno razmišljanje koje možemo svesti u dvije riječi: polako i dugoročno. Čovjek razmišlja o restoranima, o poznatim osobama kao privatnim kupcima za svoje potrebe, partye i poklone i ne želi bilo kakvo vino - želi kvalitetu. Priča se produžila s poslije podne na večer pa i malo dulje tako da smo se poprilično dobro upoznali. Mislim da je ovo početak jedne lijepe priče.
Prezentirali smo im, zbog kratkog roka, većinom ono što smo imali na raspolaganju, ili smo mogli brzo nabaviti. Da, naravno, prezentirali smo prvenstveno takozvane maleproizvođače i to: vinariju Tomaz sa roseom i muškatom bijelim, vinariju Bertoša s malvazijom i njegovim frizzante vinima, vinariju Toreta s pošipom, vinariju Puhelek-Purek s dva souvignona i plavac mali Marča vrh obitelji Pecotić. Uz to smo naravno, prezentirali široku paletu iznimno kvalitetnih sireva sirane Bohnec iz Ludbrega, maslinovo ulje Torkul i čaj od maslinovog lišća Fanita Žuvele iz Vela Luke.
[icon type="fa" name="camera" size="14" color="blue" align="left"] Galerija fotografija
Reakcije na sve ponuđeno bile su pozitivne, što naravno ne znači da će se i sve izvoziti. Za sljedeći Jeffreyev posjet dogovorili smo obilazak nekih vinarija i bolje upoznavanje s hrvatskom vinskom i gastro scenom. Pozvali smo ga, naravno, da bude naš gost na vinskom festivalu VINOcom u Esplanadi jer i taj događaj će nam stići brzo. Posebno nas raduje što je Jeffrey na kraju prezentacije izjavio da mu je sad puno jasnija vinska Hrvatska i da je zahvalan što je s nama zakoračio u hrvatski vinski raj. To znači da smo dobro odradili svoj posao uz naše prijatelje Maju i Bojana kojima zahvaljujemo i naravno uz pomoć proizvođača pa zato velika hvala vinariji Tomaz, vinariji Toreta, vinariji Puhelek-Purek, vinariji Bertoša, OPG-u Jo.Ma.Jo., sirani Bohnec i uljari Fanito.
