Ako se nađete u Istri, na cesti između Baderne i Vižinade, blizu Višnjana, obavezno skrenite u selo Radovani. Mi smo to ciljano učinili.
Selo je to u kojem su obiteljske kuće karakteristične i prepoznatljive arhitekture s ogradama visokih kamenih zidova i ulaznih vrata od kovanog željeza, koja su nekoć uspješno čuvala stoku od kradljivaca. Obratite pozornost na okolne prekrasno uređene vinograde, zemlju crljenicu, a ako ne uspijete u tom trenu uloviti kozu na cesti ili lastavicu na nebu, škicnite na etiketu vinarije Vina Radovan.
E, ta koloritna vizualizacija ideja je dizajnera Sergia Gobboa i to je jedna od rijetkih vinskih etiketa koja je ujedno i razglednica tog kraja.
Kad odškrinete vrata ili, po istrijanski, portun Vinarije Radovan dočekat će vas vinar Franko Radovan, supruga Danijela ili njihova djeca, a najčešće je među prvima na vratima ipak retriverica Bella, koja je i našem Čarliju (također Istrijanu, odnosno Puležanu) dopustila ulaz i neometano njuškanje po dvorištu. Ako spadate u skupinu onih koji nisu znali za Vinariju Radovan, s jedne strane niste jedini, a s druge puno ste propustili ako niste kušali njihova vina, što tamo, što u nekom restoranu ili na nekoj vinskoj reviji poput Vinistre na kojoj su osvojili brojne nagrade.
U vinariju smo krenuli sa željom probati još jednu sjajnu malvaziju s time što sam ja žarko željela probati njihov sauvignon blanc kao svoju najdražu sortu, a posebno iz Istarskog podneblja, no uz ta vina naišli smo i na druge jednako senzacionalne vinske kapljice, poput Refoška (za kojeg su procijenili da u njihovom vinogradu daje bolje rezultate nego Teran), Merlota i Cabernet sauvignona.
Kad je supruga Danijela onako nenametljivo i samozatajno nakon priče o hektarima koje obrađuju, natočila Chardonnay (kojim je Alen bio malo je reći oduševljen), ona je stala sa pričom, a Alen, ja i naši prijatelji Ivana i Igor samo smo krenuli s hvalospjevima o tom vinu, postavljajući pitanja jedno za drugim i izgovarajući riječi poput uuuuuu, ajme divote, kako je ovo fino, koje vino, dok se naš Andrej bezbrižno igrao u ognjištu (ne brinite, nije bilo vatre).
Jednostavno moramo reći da, iako gđa Danijela i g. Franko tiho i nenametljivo pričaju o svojim vinima, ona s druge strane glasno govore za njih.
I za kraj, parafrazirajući Ivicu Matoševića: Vino je moćan medij - koji vrlo često otkriva moćan karakter onoga koji ga je proizveo. U slučaju vina Radovan to je potpuno točno.
