Rijetke su vinske revije ili ocjenjivanja koja ne uključuju priznanje vinima Matošević, rijetke su vinske karte koje ne uključuju etikete Albu, Grimaldu, Auru ili Moru, rijetke su i države u koje se ne izvoze ove fine kapljice nastale pod stručnim okom Ivice Matoševića, a rijetki su i naši izleti u Istru koji ne uključuju njihovu vinariju u Krunčićima i rijetke su obnove vinskih zaliha našeg vinskog podruma u kojem jedna dostava na kućni prag nisu vina Matošević.
Neki dan nas je fb podsjetio na prvu posjetu Vinariji kada smo prvi put slušali o položajima u Bujštini i Grimaldi, kad smo imali odlično vođenu degustaciju i obilazak podruma i gdje smo imali sreće kušati i neka vina iz arhive. Doduše, Alen je morao podnijeti veći teret, jer sam ja bila trudna.
Svidjela mi se na prvu ta neka opuštena atmosfera, ugodan ambijent, mjesta kraj ognjišta, slike Anthony Bourdaina, Iggy Popa i karikatura Iron Lady Đurđice, partnerice Ivice Matoševića.
Tada sam se zaljubila u Auru. Auru volim zbog crvene fenomenalno stilizirane i na prvi pogled prepoznatljive etikete, navojnog čepa, spoja chardonnaya točno onoliko koliko treba da se poigra s malvazijom koju inače obožavam i taman količinom sauvignon blanca da obogati tu kupažu voćnom aromom. Kratko, Auru pijem uvijek, u svečanim prilikama, kišnom srijedom, u našem vrtu subotom. Kad bih izdvojila vino koje želim za svaki dan, to bi bila Aura jer između nas ima neka tajna veza...
Nedavno smo u jednom od naših dolazaka s prijateljima odigrali najzabavniju vinsku igru za osvojiti vino - Wine cellar escape. Isto uključuje obilazak vinarije, degustaciju, ali i zadatke, mozgalice, malo matematike, malo vinskog znanja, malo snalaženja, ali i malo vještine. Alen je ispred naše grupe pokazao kako zna na gotovo potpuno ispravan način prezentirati i otvoriti butelju vina; rekao je voditelj Toni, najbolje što je itko do sada otvorio u klasi vinskih entuzijasta i amatera.
Nismo upoznali Ivicu Matoševića, ali ništa neobično, vjerojatno je protrčao negdje. Naime, poznato je da on i njegova draga aktivno trče, jedan više, drugi manje, da posla u vinariji ima napretek. Ivica Matošević nema naslijeđene vinograde i vinariju; 90-ih je krenuo iz potpuno druge branše, neopterećen, strastven, s voljom da svake godine ljudima oko sebe ponudi vino koje se rado pije, jer mu je svaka nova ispijena boca poticaj da radi bolje, da radi dalje.
Atmosfera u vinariji koja se osjeća i casual stil zaposlenika uz rock'n'roll u pozadini i te fine samostalne ili u kupaži crne i bijele kapljice nešto je što osvaja tako da iznova tamo dolazimo, kupujemo, pijemo...
Teško je o velikom napisati malo i jednostavno, ali sam sigurna - kad bi ga upoznali da bi se priča svela na "Uzdravlje, let's Rock!!!" Sigurna sam da će nam se putevi sresti i da ćemo na čokoladnom petku po Alenovoj želji ili na sljubljivanju lokalnih sireva s vinom u vinariji zajedno otpjevati nama najdraže stihove njegovog idola iz mladosti, Vlade Divljana, iz pjesme "Samo jednu ljubav imam".
A do tada, s nestrpljenjem očekujemo dostavu Grimalde zelene iz 2018. za koju mnogi kažu da je njegovo veliko vino u rangu poznatih francuskih sauvignona.
