Black Island Winery, vinarija u mjestu gdje je rođen pošip

Kada kažemo Pošip, prvenstveno nam na pamet pada Korčula i to je sasvim u redu, jer ipak je to njihova autohtona sorta.

U neka druga vremena, dok još nije bilo privatnih vinara, nego samo vinogradara, postojale su dvije zadruge; Ona u Čari i ona u Smokvici. Zadruga u Smokvici zvala se Jedinstvo i, za razliku od one u Čari koja je konstantno napredovala, ova u Smokvici je zbog raznoraznih okolnosti završila u stečaju. I tako je, nažalost, zadnjih 15-ak godina sve stajalo i propadalo. Srećom, ovo je jedna od onih priča koja ipak ima sretan kraj.

Na Korčuli ćete naći cijelu plejadu odličnih, mladih, školovanih enologa koji su odlučili svoju budućnost graditi i izgraditi kroz lozu i vino. Jedan od tih mladih ljudi je i Igor Radovanović koji već duže vrijeme radi kao konzultant, ali ima i svoju butik vinariju.

Ovaj mladi čovjek postao je predvodnik tog novog Korčulanskog enološkog vala.

Kako se za njega sve više čulo i van Korčule - jer dobar glas se daleko čuje - tako postaje i savjetnik u Šibenskoj vinariji Testament, čiji je vlasnik jedan od velikih švedskih fondova.

Ovdje moramo napraviti malu digresiju - da bi lakše shvatili priču.

Dakle, Igor je uočio glavni problem u Smokvici kada je vino u pitanju. Prestankom rada zadruge pojavilo se nekoliko manjih vinara, ali u današnjim uvjetima teško se nametnuti sve zahtjevnijoj publici. Uz to, ostajalo je puno grožđa koje vinogradari moraju negdje plasirati.

Sve se više sirovine počelo prodavati van otoka, što je u redu, međutim tako su polako, ali sigurno i Pošip i Smokvica počeli gubiti identitet autohtonosti.

Trebalo je pokrenuti nešto da većina sirovine ostane na samom otoku, točnije u Smokvici.

Igoru se tada pridružuje i Nikola Mirošević - mladi enolog iz poznate vinarske obitelji. Zajedno tad odlučuju prezentirati svoju ideju ljudima iz Testamenta koji su shvatili važnost i mogućnosti ovog projekta. Tako se krenulo u kupnju i obnovu nekadašnje zadružne vinarije u Smokvici.

Veliki dio poslova odradili su njih dvojica sami - ništa im nije bilo teško.

Malo pomalo i prije godinu dana krenula je s radom vinarija pod nazivom Black Island Winery. Cilj je doći na proizvodnju 250 000 litara vina po berbi. Trenutno su još daleko od tog cilja, ali polako i sigurno idu prema tome. Jako su orijentirani na izvoz te su tome najviše i posvećeni - jer kako kaže Igor - da bi radio te količine vina i mogao garantirati otkup sirovine, moraš imati stabilno tržište.

Da, upravo taj otkup je bitan - jer sva sirovina je iz otkupa. Ideja je da se naprave dobri ugovori s vinogradarima u Smokvici i tako zagarantira sigurnost posla. 

Krajnji cilj je u Smokvici proizvesti svjetski poznati Pošip – jer Pošip je tu i rođen.

Taj svjetski poznati Pošip mogao bi postati Dalmatinski pas, jer da - konačno se netko sjetio na pravi način iskoristiti lik i djelo dalmatinera.

Odličan je ovo marketinški potez, prepoznatljivost u svakom pogledu i ne sumnjam da će itekako polučiti dobre rezultate na stranim tržištima. Naravno, i vino u boci je odlično.

Krenuli su ovi dečki i s vinskim turizmom. Za početak, uredili su jednu od ljepših kušaona na otoku, a možda i šire.

Kušaona je spoj industrijskog i dalmatinskog stila, vrlo je ugodna, jer što je bitnije nego da se čovjek osjeća ugodno u prostoru u kojem boravi.

Svakog petka imaju živu muziku vrlo urbanog stila i to je već postala prepoznatljiva stvar. Petkom se ovdje uvijek traži mjesto više. Uredio se i okoliš i pristup vinariji tako da sve izgleda lijepo i urbano, a opet ima onaj potrebni dašak tradicije.

U budućnosti još planiraju i apartmane ili mali hotel u sklopu vinarije, što bi bio odličan potez.

Trebala je već proraditi i kuhinja gdje bi se spremala lagana bistro jela, ali sve je to moralo sačekati zbog korone. Međutim, ne sumnjam da će uskoro ovo biti jedna od top destinacija na južnom Jadranu.

Ono što je najvažnije, jest to da će cijela šira zajednica Smokvice imati koristi od ovakvog pristupa. Jer kad imaš takvo vinorodno područje kao što je Smokvica, siguran otkup, praktički na pragu, itekako je bitan.

Za sada je u podrumu samo Pošip i to će biti osnova proizvodnje. Ali bit će tu možda još nekih sorti koje su prisutne na otoku. No ipak, primarni je cilj biti najveći upravo s Pošipom.

Moram priznati da je ovo jedna od ljepših vinskih priča u zadnje vrijeme i baš se radujem što ću ih moći pratiti na njihovom putu.

Ako ste pomislili da kod njih možete probati samo Pošip, varate se. Možete probati i kupiti, naravno, njihove pošipe vina Merga Victa i Dalmatiner, Pošip, Opolo i Babić iz vinarije Testament (i njihova maslinova ulja) i vina iz Igorove vinarije: Grk, Rukatac, Plavac i pjenušac Tris.

A sada, kad sve ovo znate, nema ni jednog razloga da ne posjetite vinariju Black Island Winery.