Ovogodišnji, sedmi po redu Pink Day je, kako se meni čini, svojevrsna prekretnica u poimanju vinskih festivala. Da, i ove smo godine mogli kušati puno odličnih rosea. Davno su prošla vremena kada je rose bio nusproizvod proizvodnje crvenog vina. Danas su rosei u velikoj ekspanziji u cijelom svijetu pa tako i kod nas i proizvođači im posvećuju puno pažnje. Neki su mi rosei nedostajali, jer se nisu pojavili ove godine na Pink Dayu, ali - koga nema, bez njega se može. Bilo je tu standardno dobrih pjenušaca, kao što su Šember i Tomac i Kolarićev Coletti, koji se sve više nameće kao jedan od ponajboljih pjenušaca u Hrvata.
Naravno, rosei kao mirna vina... Tu imamo cijelu paletu fantastičnih etiketa. Moram spomenuti vinariju Perak pa, recimo, Kolar, naravno tu je i Tomaz pa Vina Laguna, uvijek inspirativan Poletti, odličan Fakin, standardni Korta Katarina i vina Deklić pa recimo, Opolo vinarije Rak... Mogao bih tako nabrojati vjerojatno sve sudionike festivala. Da dojmio me se i rose vinarije Pinkert u kojem su promijenili sortiment u odnosu na ono što smo navikli od njih. Međutim, najviše me se dojmio rose Ane Ritoše. Odlično vino, pomalo drugačije, neočekivano i - sto posto istarsko! Naime, rose je od terana i ruže muškatne. Vino sa svaku preporuku; probajte nećete požaliti!
Bilo je već tradicionalno za kušati odličnih maslinovih ulja, od kojih ja, naravno, prednost uvijek dajem Salveli i njihovom Aurumu; to ulje i ja volimo se javno.
Bilo je naravno i odličnih radionica - tko je bio to zna, a tko nije, neka se više potrudi sljedeći put.
Sad dolazimo do same priče festivala. Naravno, to je poseban festival; i izlagači i posjetitelji pokušavaju nadopuniti svoj outfit pink detaljima i to je nešto što daje posebnu notu tom festivalu. O ljepoti ženskog dijela publike ne treba ni pričati - festival izgleda kao modna pista. Ove godine organizatori su otišli i korak dalje. Naime, prvi puta je dodijeljena nagrada za najljepše i najkreativnije uređen štand. Dodjela je organizirana u čast, nažalost prerano preminuloj, Stanki Miljković. Nagradu, vrijedne ružičaste Jimmy Choo cipele, osvojila je vinarija Bottega.
E, sad, zašto je to bitno i zašto se nadam da će taj trend organizatori još više pojačati? Pa ovako: vidjelo se da su si svi izlagači dali truda i vidjelo se da se publici to itekako svidjelo. Dakle, konačno se počelo razmišljati i tome kako prezentirati svoju vinariju, jer taj, vizualni, prvi dojam je itekako važan. Takav pristup podiže i vizualni izgled festivala na neku drugu razinu; to više nisu samo stolovi za kojima će vam natočiti vino i to je to. Ovakvim načinom prezentacije dobivate lagano koketiranje s glamurom, dobivate neki sasvim drugi šušur.
Još kad vam se na festivalu pojavi kao izlagač Lepa Brena, koja je još uvijek zvijezda na ovim prostorima, tada uz sve to navedeno dobivate jedan odličan vinski festival, ali i dovoljnu dozu showa. Zašto spominjem Brenu? Ok, ona i Bobo su nedavno postali suvlasnici vojvođanske vinarije Vista Hill i izlagali su na Pink Dayu pa se i pojavila. No, imamo i mi vinara s estrade, kao što je Škoro ili Zečić koji u Kutjevu proizvodi Traminac, ali se ne pojavljuju na vinskim festivalima. Zato Breni kapa do poda; mada nisam fan njene glazbe.
Zbog svega toga smatram da je ovaj festival predvodnik novog pristupa vinskim festivalima i meni, osobno, to se jako sviđa. Prati ih WineRi, koji nam je ove godine priredio performans sa zvončarima i to je bio apsolutni hit na festivalu u Rijeci. Tu je, naravno, i festival vina u Zadru, koji fantastično spaja vino i glazbu, jako napreduje i u vizualnom smislu, a ove godine mu je tek treće izdanje. Bilo bi lijepo kad bi svi ostali organizatori slijedili ove trendove i pronašli neki svoj način da podignu festival od toga da se samo toči vino... Mislim da proizvod kao što je vino zaslužuje nešto bolje.
Čestitam organizatori(ca)ma, udruzi WOW sa Sanjom Muzaferijom na čelu, jer mislim da su upravo s ovim Pink Dayom uvele vinske festivale u neko novo doba.
I da, svake godine G.E.T. Report izdvoji jednu damu u štiklama i proglasi je za naj štiklu Pink Daya. Naravno i ove godine je bilo izuzetnih štikli i još izuzetnijih dama koje su ih nosile, ali naj-štikla ove godine definitivno pripada Danijeli Tomaz.
Ako se slučajno pitate što sada radim, nakon što sam napisao ovaj tekst... Eto, da znate: već spremam skice i nacrte za svoj outfit za sljedeći Pink Day.