Kao što je već uobičajeno kada su vinski festivali u pitanju, G.E.T. Report svoj osvrt objavljuje među zadnjima. Jednostavno volim da mi se slegnu dojmovi i da razmislim o festivalu u cjelini, a ne da samo nabrojim koga sam vidio i koja vina sam pio... Nisam siguran da su to najbitniji detalji.
Ove godine, većina mojih kolega napisala je kako je Vinart Grand Tasting nesumnjivo najbolja vinska priredba u Hrvata. Da, mogu se s time složiti; donekle, a eto i zašto...
Naime, ove godine još su podigli tehnički nivo omogućivši svakom izlagaču mali izložbeni hladnjak na stolu, takozvani "akvarij", uz već standardni, veliki hladnjak sa strane. Veličina stolova i postav -stvarno daleko ispred svih. Pop-up vinoteka je, što bi rekao pokojni sportski komentator Ivo Tomić - potez za notes. Naravno, prostor - Lauba je jednostavno savršena za vinsku priču.
Da, gledajući iz te perspektive, vjerojatno jesu najbolji. I ove je godine, uoči samog festivala, bilo zaista fantastičnih radionica; događanja je bilo toliko da jednostavno ne stigneš na sve što bi htio. I taj dio su doveli do savršenstva, ali tu je Saša Špiranec uvijek i bio najbolji.
Ove godine smo imali i novitet pod nazivom Vinart Petite Tasting, ali o njemu ćemo za koju godinu; smatram da još moraju poraditi na konceptu.
Upravo potaknuti tolikim radionicama prije samog festivala, mnogi su ovaj festival proglasili festivalom za struku. Mislim da treba gledati odvojeno radionice i izložbu. Razgovarao sam s jako puno ljudi i svi uspoređuju Vinart i VINOcom, koji su po meni dva sasvim različita koncepta i uopće nisu za usporedbu, ali bitan je jedan detalj - sve one koji su oduševljeno pričali o struci, sretnem i na VINOcomu. E sad, u čemu je razlika? U puno toga, ali kao što rekoh, to su dva sasvim različita koncepta i ne treba ih uspoređivati. Ljudi pomalo banaliziraju taj silan trud koji organizatori ulažu u svoje projekte. Recimo, imamo još nekoliko primjera: WineRi u Rijeci ,WineOS u Osijeku i Zadar wine fest u Zadru (namjerno ne spominjem Salon pjenušaca i Pink day jer to su posebna vrsta festivala)... Zamislite koliko je tim ljudima teško organizirati takve priredbe. Rad u malim sredinama posebna je priča; u Zagrebu je ipak koncentracija i publike i medija... Ma, uopće svega... I zato je tu puno lakše napraviti pravu stvar. Saša Špiranec to itekako zna. Zna koje je sve probleme imao s DWE u Makarskoj, a znam i ja, jer sam ga pratio od prvog do zadnjeg. Zato, kolege, nemojte zanemarivati ove male festivale; oni itekako rade na podizanju vinske kulture. Svi su festivali jednom bili mali.
Vidim, svi su nabrojali vina i vinare koji su ih oduševili na ovogodišnjem Vinart Grand Tastingu. Ja ću to postaviti malo drugačije. Ove godine falili su mi Jakša Krajančić i njegov Mindel, Movia i Puro, jako mi je falio Batič sa svojim rozeom i da ne nabrajam dalje. Ove godine nisam vidio niti ikoga od onih mladih vinara kojima je Vinart sponzorirao dolazak na festival (ako su bili, tada nisu dovoljno nepoznati); takvu Vinartovu ideju podržavam maksimalno.
Zaključak na kraju...
Da, Vinart Grand Tasting je nesumnjivo jedan od ponajboljih Hrvatskih vinskih festivala. Tehnički savršen s puno dodatnih događanja i tu su iznad svih, ali narasli su. To dovodi do toga da se povećava ekipa, dolaze tu razni pritisci, ni financije nisu tu zanemarive i to je dovelo do toga da se s odabirom izlagača krenulo u mainstream varijantu. Osobno, s izlagačkom postavom prvog Vinarta bio sam puno zadovoljniji.
Nadam se da će organizatori ova moja razmišljanja shvatiti kao konstruktivne ideje, a ne kao kritike, jer mi možemo samo reći što se nama sviđa, a što ne.... Onaj tko nije probao postaviti na noge jedan vinski festival, nema neko veliko pravo na kritiku; tko misli da može bolje, neka proba. No ako netko može i zna kako podići ljestvicu, to je sigurno ekipa iz Vinarta.
Vidimo se i sljedeće godine u Laubi.