Izostati nisam smio, a nisam ni htio, ali eto, nisam bio.
Da, ove godine nisam bio na druženju povodom Svjetskog dana zaštite okoliša i Svjetskog dana zaštite planinske prirode, koje na izvoru Slapnice organiziraju Ivanka i Ivan Dropuljić.
Zašto treba ići na Slapnicu?
Pa jednom sam napisao kako se godina mjeri od Slapnice do Slapnice i još stojim iza tih riječi. Druženje na Slapnici je izvan uobičajenih formi; tamo dolazite napuniti baterije za cijelu godinu.
Dobrodošli su isključivo ljudi dobre volje i to je, u stvari, jedini uvjet kojeg se morate pridržavati. Oprosti, Profesore, zaboravio sam; ima još jedan - ne ostavljajte smeće po livadama.
Slapnica je već davno prešla međunarodne okvire i to je dobro, jer takva se događanja i moraju širiti. Društvo koje se okuplja na Slapnici zaista je vrlo šaroliko. Krenulo je, naravno, od profesora Dropuljića i nekoliko vinskih novinara (i G.E.T. Report je tu prisutan, ne od samog početka, ali od ranih faza jest), da bi se to polako svake godine širilo. Danas tu imamo doktora, vinara, dizajnera, trgovaca...
Ma, sva sila ljudi, raznih profesija - i sve ih spaja nekoliko stvari - dakle, vole prirodu, ljudi su dobre volje i naravno, vole eno-gastronomiju.Neću vam sada pisati kako je bilo na ovogodišnjoj Slapnici, jer eto, nisam bio (čuo sam kako je bilo, ali nije to to). Bio sam poslovno spriječen, jer G.E.T. Report ovih dana priprema nešto veliko, ali nekako, osjećam da to nije dovoljan razlog za ispričnicu. Ako pred kraj godine budem umoran, bit će to zato što nisam napunio baterije na Slapnici.
Do sljedeće godine, uživajte u izvještajima s nekih od prošlih druženja (svaka od donjih fotografija vodi na drugi link).
Je*i ga, Profesore, oprosti! Na sljedeću dolazimo sigurno!