Kada pričamo o Istri ili bolje reći o istarskim vinarima, tada obično razmišljamo o dijelovima oko Poreča, Buja, Momjana i još nekih, ali nekako nam se, najčešće, područje Labina ne uklapa u tu sliku. Tako je to bilo do sada, ali srećom, više nije. Naime, svuda treba netko tko će povući prvi, da ljudi vide da se to može pa će onda i ostali za njim. U području Labinštine to su svakako vina Romeo.
Idejni začetnik i još uvijek glava te lijepe priče je, sada već vremešni, Romeo Licul, a njegova najveća podrška je, naravno, njegova supruga Ana. Ni nakon 50 i nešto godina braka, ljubav i poštovanje između njih ne jenjava. U vremenu koje smo proveli s njima beskonačno smo uživali; to su ljudi koji vam vraćaju vjeru u život i obitelj.
Operativni dio ove priče trenutno je na njihovoj kćerki Mirjani i njenom suprugu, Robertu Paliski. Ako vam se to ime čini poznato; da, on je nekadašnji nogometaš NK Rijeke (pa poslije malo Grčka i Austrija), a ta ljubav ga drži i danas - Roberto još radi kao trener, s klincima.
Budućnost vina Romeo su svakako Romeova unuka Antonela Paliska i njen bratić Marin Petrović, koji u Italiji završava svoje školovanje - naravno, za enologa i planira se vratiti kući. Antonela ima i sestru, Robertu, koja živi u Zagrebu, gdje radi u svojoj struci, kao prehrambeni tehnolog.
Ovi vrijedni ljudi imaju imanje od 30-ak hektara zemlje, a od toga je skoro 8 hektara pod vinovom lozom.
Od sorata su zasađene autohtone malvazija i teran te chardonnay, muškat žuti, merlot i cabernet sauvignon, a trenutno proizvode prvenstveno svježa vina, bez dodira s drvenim bačvama. Vina su skladna, zaokružena, lijepih kiselina, čistih sortnih karakteristika i ne pretjerano alkoholna.
Sorta koja je u svakom istarskom podrumu na prvom mjestu je, naravno, malvazija pa tako i u njihovom podrumu, ali Malvazija vina Romeo pomalo se razlikuje od većine drugih. Nema onaj izraziti cvjetni bouquet, koji je u novije vrijeme sveprisutan kod mnogih malvazija. Drugačija je, pomalo konzervativnija, ali iznimno karakterna i mineralna. Dok ju pijete, vraćaju vam se u sjećanje okusi kakvi su nekad bili kod malvazija, samo što je ova fina, školovana, zaobljena, stilski lijepo složena, pitka i što je najvažnije, nakon svake čaše poželite još. U svakom slučaju, ponešto drugačija Malvazija, a zna se - što širi izbor na vinskoj polici, to bolje.
Među vinogradima imaju i dio starih nasada na koje su jako ponosni, jer su to loze koje daju posebnu kvalitetu.
U sklopu imanja imaju i dva velika apartmana koji su uglavnom popunjeni za vrijeme sezone, tako da i taj turistički dio ide dobro i donosi svoj dio prihoda. U planu je proširenje smještajnih kapaciteta, izgradnja bazena i male konobe s 4-5 stolova, u kojoj bi gosti mogli dobiti prvenstveno istarska jela, ali u planovima nije baš uvjet da mora biti samo to. Naravno, to je automatski i prodajno mjesto za vlastita vina jer, oni ionako već i sad više od pola proizvodnje prodaju na kućnom pragu, što i jest najbolje.
Da, tako bi se ukratko, suštim činjenicama, opisala vinarija Romeo, ali ljudi iza te vinarije... E, to je već nešto drugo, a oni su bȋt. Njihova vina su takva zbog njih. Gosti im se vraćaju svake godine zbog njih. Da će to biti obitelj s neraskidivim vezama, dalo se naslutiti još davno, dok je Romeo bio mlad. U to doba bježalo se iz Juge kako se stiglo i moglo; tako je bio i naš Romeo spakiran, dijelile su ga tek minute od odlaska u nepoznato, no tada se sjetio oca i majke. Dio obitelji već je bio u Americi i ako on ode - Tko će se brinuti za njegove? Ostao je i - nikad nje požalio. Bilo je za očekivati da će i njegovoj djeci i unucima obitelj biti na prvom mjestu. Rijetko se viđa obitelj s toliko međusobnog poštovanja i nesebične podrške, a uz sve to zrače neviđenim optimizmom.
Napreduju polako, skromni su ljudi i teže učenju, što je bitno kada je vinarstvo u pitanju, jer tehnologija i struka moraju se pratiti. Opet, svatko od njih ima neki svoj mali svijet.
Djed Romeo ima malo stado istarskih ovaca; nije da mu treba, ali eto.
Roberto ima konje, to su njegovi ljubimci.
Mirjana kuha i uživa u tome; sanja svoju malu konobu uz bazen.
Baka Ana je Romeova snaga i u tim godinama ni ne treba biti ništa drugo.
Antonela i Marin, oni su budućnost i o njima ću još sigurno pisati.
Koliko su oni različiti, a ipak tako homogeni. Ne pamtim kada sam se toliko smijao kao ta tri dana s njima; uvijek smijeh i veselje. Tu silnu radost i energiju ljudi osjećaju i zato se vraćaju, što po vino, što kao gosti na duže. Ova je obitelj definitivno jedna velika pozitiva i to se osjeća i u njihovim vinima. Vina mogu biti dobra, vrhunska, loša, proizvoditi vino može se naučiti, ali tu životnu radost i taj stav - s tim se rađate.
Djed Romeo je stvorio izvrsno imanje. Mirjana i Roberto su ga pomalo brendirali kao vina Romeo, stvorili bazu za turističku priču i još stvaraju, a cijela obitelj je odškolovala divne mlade ljude i to je njihov najveći zalog za budućnost.
Kao i mnogo puta do sada, G.E.T. Report je opet među prvima posjetio neke nove mlade vinare i vjerujte o Vinima Romeo još ćete puno čuti, o njima ćemo još puno pisati; bit će tu još nagrada - što struke, što publike.
Ako se nađete u Labinštini, a ne posjetite Vina Romeo, posumnjat ću u vaš zdrav razum; bila bi vam to velika greška, ali znam ja da ljudi koji prate G.E.T. Report ne griješe. A ekipa iz Vina Romeo vas - čeka.
Još fotografija pogledajte u galeriji.