Vinistra. Hrvatski klasik među vinskim festivalima.
To je festival na koji redovito dolazi puno stranaca, što naravno proizlazi iz dugogodišnjeg rada cijele istarske regije. Nije bez razloga Istra vodeća regija u zemlji, kada su u pitanju vina i maslinova ulja ili što je nama, u G.E.T.-u, još bitnije - eno-gastro turizam.
Vinistra je, recimo to tako, samo glamurozan ulaz u sezonu. To je mjesto i vrijeme za pokazivanje novih vina, ulja ili recimo novog gina...
Karbun, gin destilerije Aura, je fantastičan i ostavio je na mene izuzetan dojam. Nadam se da će tu kvalitetu prepoznati i hrvatski barmeni i uvrstiti ga u svoje koktelske majstorije.
Vinistra 2017
Za razliku od nekoliko prošlih godina u kojima mi je Vinistra imala pomalo sivkast ton, ova je bila puna entuzijazma i lepršavosti, nekako je sve prštalo od života. Možda je razlog tome što smo riješili problem s teranom pa se on konačno vratio kući (nije nikada doista ni otišao, ali eto, i teran je bio izbjeglica u Europskoj Uniji, a zbog Europske Unije) ili možda stvarno Hrvatska kreće na bolje pa se to osjeti i na ljudima. U svakom slučaju, sviđa mi se taj optimizam.
Vinistra 2017
Vinistra 2017
Jedna od najvećih novosti na ovogodišnjoj Vinistri je ta da je poznati uljar Ipša ušao i u vinski svijet, kao proizvođač. Na ovogodišnjoj Vinistri predstavio je svoja tri vina - Malvaziju, Sivi Pinot i Santa Elenu (merlot, refošk). Radi se isključivo o odležanim vinima i, kako sada stvari stoje, svježe linije neće niti raditi. Vina su jako dobra i o njima ćemo tek pisati, jer mislim da će ova vina, koja smo probali tek za godinu-dvije biti u top formi.
Vinistra 2017
To je bila velika novost; ostali vinari su manje više ostali dosljedni sebi, nije bilo nekih prevelikih iskoraka. Svatko od nas ima svoje favorite među istarskim vinarima i to je dobro. Treba svakako naglasiti da su i razlike u kvaliteti sve manje pa su i oni, takozvani, mali vinari počeli raditi jako dobra vina.
Ono što sam doživio na ovoj Vinistri je sljedeće: postoje u Istri vinarski klasici kao što su Matošević, Degrassi, Coronica, Kozlović i još neki, ali dolaze i neke nove vinarije koje nezaustavljivo idu ka vrhu. Tako, po mom mišljenju, Istra u Damjaniću dobiva jednu veliku i ozbiljnu priču. Tu su naravno braća Benvenuti, koji su već sada vinski velikani i svakako Klaudio Tomaz, koji nezaustavljivo raste. Vina Medea morate poštovati, već zbog same činjenica da proizvode Punta Grecu. Punim jedrima u vinski svijet uplovljava i mlada vinarija Deklić. I vina Romeo svakim danom sve više jačaju svoju poziciju. Ima tu još mladih vinarija, da ih sada sve ne nabrajam, ali poanta jest u tome da Istra dobiva odlične mlade vinare, a ta činjenica će natjerati one puno poznatije da rade još bolje.
Agrolaguna, najveća istarska vinarija na ovoj Vinistri pružila mi je uvid u vina koja tek spremaju i još ih nema na tržištu. Dakle, jedva čekam! To je spektakl od vina! I da, upoznao sam njihovu mladu enologinju, Mare Miošić - njoj predviđam veliku vinsku budućnost, jer strast koju ima prema vinu je izvanserijska; hvala joj na predivnoj prezentaciji.
Vinistra 2017
Na žalost, moram primijetiti da nekih velikih vinara nije bilo; ta činjenica vjerojatno je rastužila mnoge, ali koga nema bez njega se može.
Vinistra je i ovako pružila puno predivnih vinskih priča. Zadovoljstvo mi je na kraju napisati: "Da, veselim se sljedećoj, Vinistri 2018."
