Pink Day, prvi međunarodni festival ružičastih vina u regiji, ove se godine organizirao po jubilarni peti put, na tradicionalnoj lokaciji, u zagrebačkom Muzeju Mimara.
Mislim da mogu slobodno reći da sam prvoborac Pink Daya, jer pratim ga od prvog izdanja pa sve do danas. To je vinski festival koji mi je posebno drag. Naravno, zbog roséa, jer jedna od prvih velikih G.E.T. - priča bila su upravo rosé vina, ali nije to tema ovog članka.
Dakle, sve je počelo kao ideja o vinskom festivalu koji će biti malo drugačiji, malo ležerniji i na kojemu će se točiti samo roséi. Bilo je dosta ljudi koji su mislili da će trajati godinu, dvije, ali, eto, srećom, nisu bili u pravu.
Danas, Pink Day nije samo vinski festival.
Pink Day je postao pokret. Postao je kult. Taj dan u godini razmišljamo pink. Publika, izlagači, ma svi se trude taj dan imati bar neki pink detalj u stajlingu. Atmosfera koja vlada na tom festivalu... To nema nigdje drugdje! Jednostavno, taj jedan dan sve je pink. Kada u bilo kojem trenutku na Pink Dayu pogledate oko sebe, vidite toliko predivnih ljudi, puno mladih i to posebice žena... Kao da ste na modnoj pisti; totalno drugačiji osjećaj.
Da, usudim se tvrditi: Pink Day više nije samo vinski festival. Pink Day je postao pokret.
Naravno, ima on i svoju stručnu stranu, posvećenu vinu i maslinovom ulju. Kao i svake godine, tako i ove ste mogli posjetiti nekoliko iznimnih radionica i naučiti nešto novo. Ako niste, probajte sljedeće godine.
Ne možemo reći da je festival velik, ali nije ni mali... Onako, taman. Muzej Mimara je predivan prostor - svi su vinari na jednom mjestu, ne morate ih tražiti, a terasa kafića u Mimari je pun pogodak - tamo se ekipa druži, možda i više nego u samom prostoru festivala, a naravno, svi s čašama roséa u rukama. Nadam se da se taj prostor neće nikad mijenjati.
Mogli ste na Pink Dayu, unutar posebnog segmenta - Green in Pink, probati nekoliko jako dobrih maslinovih ulja, od istarske Salvele sve do korčulanske uljare Blato 1902, ali tamo, ipak, dolazimo prvenstveno zbog - roséa.
Dakle i ove godine, već uobičajeno, na samom ulazu u festivalski prostor, dočeka vas plešivičko-zelinska ekipa sa svojim pjenušcima, a ove godine im se tu pridružila ekipa iz Međimurja i Moslavine. Da studijski prođete samo tu, pjenušavu zonu, treba vam hrabrosti, jer ima ih dosta i svi su dobri.
Kad prođete ovu zonu i pogledate s vrha stepenica, pred vama se otvara carstvo roséa. Dobijete volju baciti se, kao rock zvijezda, u publiku, ali brzo shvatite da ćete pasti direktno na pod pa ipak siđete polako i krenete... Redom.
Nemoguće je na festivalu naći neko vino za koje ćete reći da baš ne valja. U pravilu, kvaliteta vina je stvarno na visokom nivou, a što se kome sviđa... E, to je već stvar ukusa.
Izdvojit ću samo neke, koji su mi posebno zapeli za nepce, barem tog dana. Pjenušci, u pravilu svi odlični, mada su moji favoriti Barun i Šember rosé, što nikako ne umanjuje kvalitetu, recimo, Kosove Anite ili Kurtaljevog ili Kolarićevog pjenušca. Odličan mi je i pjenušac vinarije DK, Griffin ima vrijednost autohtone sorte, ali Barun i Šember su mi ipak za nijansu bolji. To je tako, kada je riječ o kontinentu Hrvatske. Rosé pjenušac vinarije Tomaz mi je najugodnije pjenušavo otkriće ove godine. Odličan; svakako preporučujem!
Bilo je tu, naravno, i puno mirnih roséa. Tako, uz već standardno dobre, kao što su Korta Katarina pa Kolari, naravno tu je i Medea, mogli ste probati vina od Andre Tomića pa, recimo, Frankovku Iločkih podruma, rosé Agrolagune... Naravno, ne mogu ih sve nabrojati, a ima ih još jako dobrih. Recimo, veliki napredak su pokazali dečki iz Moslavine, Florijanović i Ilovčak.
Bilo je tu i odličnih roséa koji su nam stigli iz drugih država. Posebnu pažnju treba posvetiti Roséu od kadarke iz vinarije Tonković - i kadarka i Tonković dolaze na velika vrata. Ako ste željeli probati provansalski tip roséa, a s ovih područja, tada ste trebali zastati kod Vinarije Zvonko Bogdan; odličan rosé.
Izbor roséa predstavili su i uvoznici: Bin 19 (vinoteka Bornstein), Vivat Fina Vina, Acrobat... Tu ću, naravno, izdvojiti svemogući pjenušavi Puro vinarije Movia, ali mi u tekstovima, kad su naši festivali u pitanju, ipak više mjesta dajemo domaćim vinarima.
Tri su vina koja su mi posebno ostala u sjećanju - dva iz Istre i jedno iz Dalmacije. Rosé Tomaz, odličan, svjež, punog voćnog okusa... Ma, divota! Isto tako i rosé Deklić - fantastičan, svjež,voćan; predivno izbalansirano vino. Nasuprot toga, Opolo vinarije Rak jedno je moćno vino, da ima malo jaču boju, nitko ga više ne bi svrstao u rosé. To su tri moja favorita ovogodišnjeg Pink Daya.
Još je jedna stvar koju svakako želim podijeliti s vama. Nekako se uvijek pogodi da na Pink Day bude lijep, sunčan dan. U stvari, s njim kao da kreće i lijepo vrijeme. To, naravno, uzrokuje i promjene u odijevanju - svi dolazimo malo lakše i lepršavije odjeveni. Tako se i čizme u to doba polako odlažu i na red dolaze laganije cipelice. Pink Day je, vjerojatno, onaj događaj u godini od kad kreće vatromet boja i oblika visokih potpetica. Možda na to niste obraćali pažnju, ali eto, meni je nekako upalo u oko. Moje dame, sve ste bile krasne i divne, ali mislim da titula najljepše štikle Pink Daya ove godine pripada Stefani Tomaz.
Kao što rekoh, Pink Day postaje pokret. WOW-ice ljubim ruke i naklon do poda. Vidimo se sljedeće godine!
Dodatne informacije o Pink Dayu, kao i cijeli popis izlagača, možete naći na službenoj web stranici festivala: http://pinkdayzagreb.com