Mrak se polako spušta , na Mariborskom Pohorju blista prvi ovogodišnji snijeg. Nasmiješeni i zadovoljni ljudi izlaze iz hotela i odlaze u noć. Nakon zajedničkog kušanja vina, ponovno postaju neznanci, ili tek znanci u noći.
Ekipa hrvatskih i srpskih novinara polako ide prema svom autobusu i oprašta se od prijatelja, poznatog hrvatskog kuhara Časlava Matijevića i tada, kao u starim ljubavnim romanima, naoko niotkud, dolazi starija, podeblja Romkinja i svim silama želi Časlavu čitati iz dlana. Uspijeva ga odvojiti od ekipe i nešto se tiho domunđavaju... Čini se da je pogodila pravu žicu jer je dobila nagradu za svoj trud, ili samo Časlav, dobar kakav već jest, nije želio razočarati ženu koja, eto, tako zarađuje za kruh.
Zašto vam pričam ovu zgodu? Pa eto, VinDel, festival vina i kulinarike tradicionalno se održava u hotelu Habakuk na Mariborskom Pohorju. Habakuk je nadimak slovenskog veleposjednika (po hebrejskom proroku, a sama riječ habakuk znači srdačan zagrljaj) koji je davno živio u okolici Maribora i ljudi ga pamte kao proroka koji je ljudima je predviđao sudbinu. Da li iz dlana, kao ova Romkinja, ili na neki drugi, način ne znamo, ali pomažući tako ljudima zanemarivao je svoje poslove te je umro kao siromah lutajući Mariborskim Pohorjem. Eto, njemu u spomen taj hotel nosi njegovo ime i zato mi se ova dogodovština činila kao zgodan uvod. Tko zna, možda je on sam, ili su njegovi preci imali i kakve direktne ili indirektne veze sa Starom trtom.
Stara Trta je najstarija živuća loza na svijetu (trta=trs,loza). Stara je više od 450 godina i živi razgranata po zidu kuće koja je nekad bila dio gradskih zidina. Naravno, svi mi koji se imalo bavimo vinom odmah ćemo pitati: „Kako je preživjela bolesti? Filoksera i tome slično?" E, pa Stara trta raste uz samu rijeku Dravu i vjerojatno je njeno korijenje već duboko u Dravskim obalama koje su pune pijeska. Ako je tako mogao preživjeti korčulanski Grk, vjerujem da je mogla i Stara trta. Zanimljivo je da ta loza još daje rod. Naime, svake godine se održava Festival stare trte. Tada dolaze vinska kraljica i njena svita, ali i mnogi uglednici iz svijeta. Tom prilikom je i berba te se svake godine, od 35 do 55 kg uroda, dobije oko 25 litara vina. U kući na kojoj raste Stara trta otvoren je muzej s malom vinotekom u kojem posjetitelji mogu dobro upoznati vinsku povijest Maribora. Sama kuća je zanimljivo uređena - po podu i po stropu protežu se mozaik i vitraj koji simboliziraju rijeku Dravu i Staru trtu.
Sorta Stare trte je žametovka, ili plava frankovka, jedna od najstarijih udomaćenih plemenitih vinskih sorata u Sloveniji.
Vino od simbolične berbe grožđa (35 do 55 kg) pakira se u boce poznatog umjetnika Oskara Kogoja zapremine 2,5 dcl, koje predstavljaju dragocjeni protokolarni dar - godišnje ih se napuni ne više od 100!
Uz vinske čaše, običaj je zapjevati. O ljubavi, boli, radosti i istini. Zato je Stara trta dobila svoju himnu. Kako kažu - svi pravi Mariborčani (rođenjem ili srcem) moraju znati himnu Stare trte.
U svakom slučaju, ovo mjesto svakako treba posjetiti i vidjeti. Hvala našim domaćinima što su nam to omogućili.
Ekipa hrvatskih i srpskih novinara u organizaciji udruge G.E.T. u suradnji s Dejanom Bajerom, nakon posjeta Staroj Trti uputila se na već spomenuti festival vina i kulinarike VinDel u hotel Habakuk. Sam festival održava se na dva nivoa kongresnog centra hotela i jako je dobro organiziran.
Prvo treba naglasiti da se VinDel održava srijedom. Dakle, radni dan što garantira dolazak profesionalaca u području gastronomije i vina i dolazak onih koji to stvarno vole. I da, posjeta je bila začuđujuće velika, kao da je vikend. Još jedna zanimljivost je radno vrijeme - od 10 do 18 - i mogu vam reći, sasvim dovoljno.
VinDel je festival s izrazito jakom ponudom kulinarike (gastronomije). U tom segmentu mogli ste naći stvarno svega i svačega, za svakog ponešto. Osobno, našao sam nekoliko fantastičnih pašteta s bučinim sjemenkama i odličan namaz od čvaraka. Probali smo i nekoliko odličnih slastica, a većina ih u nekom obliku sadrži bučine proizvode. Iznenadili smo se kvalitetom eko rajčice, ali favorit festivala bile su nam je sušene i dimljene ribe, od kojih bi svakako izdvojio jesetru.
Vina odlična, moglo se probati puno pjenušaca (odnosno kako to Slovenci kažu, Penina) i bilo je nekih koje zaslužuju svaki respekt (a nisu od Isteniča). Najviše me se dojmila malvazija iz 2000. godine podruma Mahnić - stvarno savršeno vino. Probao sam i neke novitete kao što je slatki refošk i nije to loše, ali ipak, kada stignete do stola starog majstora Ščureka, morate platiti parkirnu kartu jer tu se ipak ostaje malo duže. Sve u svemu, iznimno zanimljivo druženje, jer uratke mnogih malih podruma Slovenije nemam često priliku kušati.
Na žalost, premalo hrvatskih vinara. Naišli smo na Brunu Trapana koji je bio gost kod svojih slovenskih uvoznika, bila su tu i vina Ivice Matoševića, a osobno je bio prisutan tek Boris Vuglec i ekipa Vuglec Brega. Šteta, jer Slovenci su nam tradicionalno dobri gosti, a ovakvi sajmovi su prilika za prezentaciju. Posebno to važi za naše Zagorje, Jasku, Međimurje pa čak i šire Zagrebačko područje. Stari vuk Vuglec dobro je to prepoznao. Očekujemo turiste, ali promocija nula bodova. Ma da, „znaju oni di smo pa nek dođu" Bojim se da takvo razmišljanje ne drži vodu. Posebice to čudi jer je dosta naših vinara poslalo vina na ocjenjivanje i prošli smo jako dobro. Znači, Slovenci vole naša vina. Pa zašto se, pobogu, ne prezentiramo?
Organizacija sajma za svaku pohvalu. Sve je štimalo, sve na vrijeme i to sa smiješkom. Domaćinima ništa nije bilo teško i zato, naravno, vidjet ćemo se opet. Ono najbitnije ne da se opisati riječima - fantastična atmosfera i pozitivna vibra i iznenađujuće puno mladih ljudi. VinDel stasa u ponajbolji Slovenski vinski festival. Treba još malo međunarodne reputacije i to je to. Vidjelo se to i po novinarima na gala ručku - s organizatorom i vinskom kraljicom novinari iz Slovenije i ekipa koju je doveo G.E.T. Report. I to kakvu! Spomenimo samo velikane Željka Suhadolnika, Tomislava Radića, Marka Čolića i velikog prijatelja koji je i mene svojedobno upoznao s Dejanom Bajerom, Ivana Dropuljića. Zatim, malo pojačanje iz Srbije Dejan Vranić, a bilo nas je još, ali o njima drugom prilikom. Dakle malo međunarodne promidžbe i - to je to.
Posebno treba izdvojiti da su naši susjedi odlično postavili priču oko vinske kraljice. Svaka regija ima svoju kraljicu ili princezu, ali između njih se bira i vinska kraljica Slovenije i stvarno ih koriste kao pravu diplomaciju gdje god stignu. To predivno izgleda i daje cijeloj vinskoj priči jedan uzvišeni ton. Bilo je fantastično vidjeti njih desetak kako hodaju festivalom i spremno poziraju sa svima koji se žele fotografirati. Bez sumnje, jedan odličan detalj koji treba iskoristiti jer i mi imamo vinske kraljice.
Na kraju, ne mogu se ne osvrnuti na neke zločeste primjedbe na društvenim mrežama. Kao prvo, oni koji ne znaju hotel Habakuk je na Mariborskoj adresi i da, sve to skupa je dio Pohorja. A te priče o tome tko je što zaštitio su na krivoj adresi. To je pitanje diplomacije dvije zemlje i tu ga treba rješavati. Znam da je ekipa VinDela bila više nego odličan domaćin i znam da mnogi Slovenci dolaze kod nas na godišnji odmor trošiti svoje novce i znam da su vinski ljudi isti i s ove i s one strane granice. Ali, treba biti vinski čovjek, a to nije lako nikome pa ni nekim vinarima. Vidimo se na VinDelu sljedeće godine!
