Moram priznati da je do realizacije ovog teksta došlo sasvim slučajno, ali eto, nekako sve u životu dođe na svoje pa tako i ja na koktele. Sašu Lovrenščaka znam već dulje vrijeme, onako, s vinskih festivala, gastro događanja... Družimo se pomalo, ali nikad nismo razgovarali o koktelima. Znam da je vrhunski barmen, da vodi školu za barmene i da njegovi kokteli koje sam probao na jednom natjecanju, bili su odlični.
Ulazim, tako, nedavno, u Gin Garden, pored Savskog mosta, kad - za stolom sjede Saša Lovrenščak i Ivan Knežević, na stolu puno vrećica, a u njima pupoljci ruža, hibiskus, anis i štošta drugo; kažu: Botanica. Riječ po riječ, shvatim da Botanica može ići u pića - obogaćuje ih okusom, lagano im mijenja boju... OK, stvar postaje zanimljiva. Naravno, ubrzo nam se na stolu pojavilo nekoliko gin-tonika sa suhim laticama hibiskusa, koje su lagano plivale u čaši i da, mogu vam reći da je stvar odlična - gin-tonik, staro piće, podignuto na neku sasvim novu razinu.
Ako nekoliko cvjetova može tako oplemeniti i podići gin-tonik, što li tek mogu očekivati od pravih koktela? Dakle, o Gin Gardenu i Botanici još ćemo pisati, a ovu priču selimo u školu za barmene.
Sa Sašom sam pričao o koječemu. Dotakli smo se raznih tema i nekako ću pokušati napraviti sukus razgovora, mada sam shvatio da je to toliko široka tema da mi treba nekoliko takvih susreta, ali idemo redom.
Kao prvo, želim naglasiti da su Saša Lovrenščak i Marin Nekić tvorci prvog pravog hrvatskog koktela, nazvanog Crocktail, ali ta priča nije zaživjela, jer udruge barmena, a ni ugostitelji, nisu imali sluha za tu ideju. Koje je sve nagrade i prvenstva osvojio, to vam neću pisati, za bi mi trebao poseban tekst.
Facebooku, možete im se javiti, ako želite učiti o koktelima.
Dakle, škola za barmene je prava škola, a ne tečaj; kod njih škola traje cijelu školsku godinu. Uči se i teorija, kao i praktični dio, jer kokteli su u stvari vrlo kompleksna priča. Želite li biti dobri u nečemu, morate izuzetno dobro poznavati materiju kojom se bavite, a ovdje su to žestoka pića, likeri, naravno sirupi, razni dodaci kao voće pa čak i nešto povrća (npr. krastavac), a imamo i koktele koji se obogaćuju dimom... Ima tu svašta! O da; dnevni, noćni, kratki, dugi, fensi i kakvi sve ne kokteli; potrebno je stvarno veliko znanje, a uz to, naravno, morate svladati i sva ona bacanja i žongliranja (to se zove Flair) koja zadivljuju publiku. Nekić Barology Cocktail Studio nalazi se u Zagrebu, u Medulićevoj ulici broj 27. Potražite ih na
A sad, da vidimo, što je sve mene zanimalo...
Prvo, koktele nekako vežem uz plaže... Havaji, Honolulu, Kuba... Međutim, saznao sam da su pravi počeci koktela, u stvari, u Americi i to iz sasvim jednostavnog razloga. Priča baš i nije fensi. Naime, u doba prohibicije (Ne daj bože da se ponovi!) ugostitelji su se snalazili na razne načine, jer je potražnja za alkoholnim pićima bila je velika pa se tako pojavljuje puno domaćih viskija i rakija ali prilično loše kvalitete. Naravno, tu lošu kvalitetu pokušavaju prikriti raznim dodacima pa kad je tome već tako, počinju i razni ukrasi i komadići voća i tako, u stvari iz puke potrebe, nastaju kokteli.
Kasnije, za njihovu popularizaciju najviše je, vjerojatno, napravio film James Bond, uz poznatu Bondovu rečenicu: "Shaken, not stirred."
Danas je priprema kotela ozbiljna ugostiteljska grana koja je izrazito napredovala i ako vas zanima koja je zemlja tu vodeća... Naravno, Velika Britanija. Pitao sam Sašu, naravno, gdje smo mi, kao zemlja, u toj priči, u odnosu na svijet. I da, pomalo razočaravajuće.
U našim školama ne postoji smjer za barmene; đaci dobiju tek neke osnovne naputke, a i to po vrlo zastarjeloj metodologiji rada. Nemamo jedinstvenu barmensku organizaciju, već ih imamo nekoliko i tu, naravno, dolazi do rasipanja kvalitete. Primjerice, u Zagrebu tek nekoliko ugostiteljskih objekata i samo jedan hotel imaju neku ozbiljnu priču u vezi koktela, a u drugim dijelovima Hrvatske situacija je još lošija. A mi se kao zemlja želimo baviti vrhunskim turizmom... Naravno, fali nam tu i publike za takva pića, to je ipak financijski "viša klasa". Pričamo, naravno, o pravim koktelima, a ne o takozvanim koktelima koje možete dobiti po nekim našim plažama i klubovima. Publika nije dovoljno educirana kada su kokteli u pitanju. Tako je bilo i s vinom pa, eto, danas je slika potpuno drugačija.
Dakle, mediji, posebice mi koji se bavimo eno-gastronomijom, moramo napraviti više kada su kokteli u pitanju. To je ipak ozbiljna priča, moguće je tu postići jako dobra sljubljivanja s jelima i štošta drugo. Kokteli su, u stvari, velika priča koja u Hrvatskoj tek treba biti ispričana, a ne sumnjam da hoće. Tako je ovo i u G.E.T. Reportu tek prvi, uvodni tekst u svijet koktela. Naravno, velika hvala Saši što me je uputio u pravom smjeru.
I da, u istraživačkom dijelu priprema za ovaj tekst, Saša nam je pripremio nekoliko fantastičnih koktela, tako da su kokteli, eto, dobili novog sljedbenika.
Još fotografija pogledajte u albumu.