Sezona je počela, epidemija polako posustaje i sve nekako dolazi na svoje, barem dok traje ljeto. Kad je već tome tako, vikend u Istri, onako za zagrijavanje prije godišnjeg, čini se kao idealna priča.
Dakle, dva dana u Istri...
Malo šetnja, malo kupanje, možda posjet jami Baredine ili zvjezdarnici u Višnjanu; kako god odlučite, dan će vam biti ispunjen. Smještaj, to stvarno nije problem; ima hotela, apartmana, vila - za svakog ponešto. Međutim, javlja se problem... Vi ste pravi hedonist i pitanje je: gdje jesti? Problem je u tome što je izbor izuzetno velik, a vi imate samo dva ručka, odnosno večere. Dat ću vam svoj savjet. Tko zna, možda vam dobro dođe. Predložit ću vam četiri restorana i da odmah razjasnimo, ovo nije top ljestvica; svaki od ova četiri restorana ima potpuno drugačiji koncept i svaki je fantastičan na svoj način, ali idemo nekim redom... Recimo, abecednim.
Dakle, prvi na redu je restoran Badi. Badi je jedan od najstarijih restorana u Istri; tu su već malo više od 35 godina. Zašto Badi? Zato što je usluga nešto posebno; imate osjećaj da je sve podređeno baš vama. Osoblje je odlično i to što je netko od vlasnika uvijek tamo, ili otac ili sin, daje poseban pečat.To da imaju jako dobar izbor vina, to ne moram niti naglašavati, ali imaju i odličan izbor maslinovog ulja, što restoranu svakako diže kvalitetu. Ambijent je vrlo ugodan, opuštajući, ne prenapadno, ali nikako banalno uređeno - onako, baš po mjeri.
Osobno, tamo sam pojeo vjerojatno najbolji rižoto sa šafranom koji sam ikada jeo. Ipak, Badi je prvenstveno riblji restoran, mada nikako nećete ostati gladni ako više preferirate meso. Ono što je fantastično kod Badijeve kuhinje jest termička preciznost i iznimno poštovanje svake pojedine namirnice u jelu. O čemu se zapravo radi? Ako imate file orade na kremi od celera i ta krema mora biti savršena; ona nije nešto što samo prati ribu, ona je bitan dio jela u kompletu. Druga stvar koja me oduševljava je višeslojnost njihovih jela. Dakle, jela su im u pravilu sastavljena od podosta sastojaka i jelo u cjelini je savršeno, ali dok ga konzumirate doživljavate sloj po sloj, svaku namirnicu posebno - njen okus, njene senzacije... To je nešto što konzumaciju kod njih čini uzbudljivom. Kao da imate u svakom slijedu više sljedova; fascinantna lakoća i znanje spajanja okusa. Nije bez razloga u Michelinovom vodiču.
Moja preporuka: svakako večera u Badiju, tako da nemate nakon toga nikakvih planova; uživajte u jelima i dobrom vinu i tako završite dan na prekrasan način.
Casa Manzolin relativno je nova gourmet destinacija u Istri. Iza tog projekta stoji obitelj Poletti, poznati istarski vinari. Ovaj restoran,smješten u centru Poreča, zamišljen je kao opuštajuće mjesto. Cijeli ambijent je vrlo razigran i veseo, a takva je i atmosfera. Osoblje je vrlo stručno, brzo, neupadljivo, a opet nekako prisno i to točno s mjerom; sve to vuče malo na toplu obiteljsku priču, ali sve je vrlo dobro osmišljeno i fantastično sprovedeno u djelo, tako da se osjećate opušteno, a opet svjesni da uživate u vrhunskom ambijentu.
Ono što razlikuje Casu Manzolin od ostalih je izbor jela. Kada pogledate njihovu kartu jela, onako na prvu vam se čini da su to vrlo jednostavna jela za jednu pristojnu konobu. Međutim, to je samo na prvu. Oni su ta jela doveli do savršenstva. Kvaliteta njihovih namirnica bolja je od mnogih razvikanih restorana. Pristup kuhinji djeluje pomalo bazično, ali u svakom tom jelu je poneka mala tajna koja nije nimalo jednostavna. Ta njihova filozofija autohtonih jela od ne toliko skupih namirnica - tako da cijena može biti pristupačna, a opet da uživate u pravom hedonističkom okruženju s izvanrednim jelima - čini mi se fantastična. Osobno, oduševio me rižot s jagodama koji je prilikom spremanja podlijevan njihovim roséom, a osim toga svakako morate kušati pohane punjene sardelice; dakle, nešto savršeno.
Moja preporuka: svakako večera u Casi Manzolin jer u gradu ste, kušajte od svega pomalo, popijte koju čašu iznimnog vina i krenite u noć sretni i zadovoljni; daleko je jutro.
P.S. posebno pogledajte izbor žestokih pića. Ja sam ostao impresioniran, a gospodin Petar Polletti jednostavno mi je rekao: "Stavio sam ovdje ono što bih ja volio popiti." Vjerujte mi, on je jedan od većih hedonista koje sam sreo na ovim svojim lutanjima.
Konoba Fakin sve je samo ne obična konoba. Po mojem skromnom mišljenju jedna od ponajboljih kuhinja u Istri. Baza kuhinje su domaća jela s modernim pristupom, ali ne radikalnim, kao što se neki znaju zaigrati. Ovdje se radi o vrlo suptilnim detaljima koji jela podižu na razinu vrlo ozbiljne kuhinje. Ljudima koji prate gastronomiju sve će biti jasno kad kažem da iza Fakinove kuhinje kao konzultant stoji stari prekaljeni kuharski vuk Zdravko Tomšić. Tu nema nikakvih kompromisa; kada je hrana u pitanju, sve mora biti savršeno. Inače sam veliki štovatelj Zdravkove kuhinje koja djeluje pomalo rustikalno i grubo, bez pretjerano puno boja pjenica i sličnog, ali je izuzetno precizna i čista. Odlična termička obrada, jako dobro spajanje namirnica i milimetarski precizno dodavanje začina odvest će vas u neki sasvim drugi, hedonistički svijet.
Kako je glavnina posla tijekom ljeta, tako uglavnom s terase mnogi i ne zamjećuju unutrašnjost koja je pomalo na tragu nekadašnjih konoba, ali i to će se uskoro mijenjati; kako saznajem bit će tu renovacija. Osoblje je vrlo uslužno, brzo i educirano. Najveći problem je taj što se u sezoni morate obavezno najaviti jer teško da ćete dobiti mjesto bez rezervacije.
Fantastične krem juhe, odlične pašte i doslovno izuzetan biftek... Ipak, ono što me posebno oduševljava svaki puta kad dođem je desert - ravioli punjeni kremom od tartufa i bijelom čokoladom, preliveni umakom od meda, suhih smokava i muškata i na sve to, naravno, malo bijelog tartufa.
Da ponovim riječi jednog velikog hedoniste: Ovo je sex na tanjuru.
Moja preporuka je svakako ručak kod Fakina jer pogled s njegove terase je nešto što pamtite i mada je lijepo tamo i na večer, dnevni pogled na Motovunsku šumu i rijeku Mirnu je nešto fantastično.
Na kraju, Morgan. Mada je njihovo ime Konoba Morgan, nemojte da vas to zavara; oni su ozbiljan fine dining restoran. Prvo što će vas impresionirati je položaj - fantastičan, pravi vidikovac; još kad malo puše povjetarac pa da nije prevruće, poželite nikada ne otići. Kuhinja fantastična. U stvari kuhinja Ane Morgan je uvijek bila vrlo visoko kada je kvaliteta u pitanju. Izbor namirnica besprijekoran, obrada za svaku pohvalu. Ali onaj poseban touch koji ih krasi, dobili su povratkom Vjekoslava Podunavca koji se školovao po restoranima u Europi i donio u Morgan neke svježe ideje. Pritom mislim prvenstveno na samo serviranje hrane; to su prava mala umjetnička djela. Naravno, tu je i korištenje nekih začina i namirnica koje nisu baš uobičajene u Istri. Ovaj kulinarski dvojac stvara rapsodiju okusa u svakom jelu. Svaki njihov slijed je doživljaj za sebe.
Da, hrana je stvarno vrhunska, ali ima tu još nešto, što nisam odmah shvatio jer to nešto se, kao, podrazumijeva. Uživajući u pogledu i ambijentu i naravno u svakom zalogaju hrane, odjednom sam shvatio. Sljubljivanje ili sparivanje ili kao god hoćete hrane i vina - tu je kvaka. Sljubljivanju hrane i vina ovdje se daje posebna pažnja jer tu vino podiže hranu i obrnuto i zajedno daju predivnu simfoniju okusa i sasvim novo iskustvo. Iza tog doživljaja stoji sommelierka Nedeljka Krupljan. Fantastično odrađen posao! Kada to shvatite, počinjete više pridavati pažnje detaljima oko hrane. Njen pristup gostu, objašnjenje svakog vina i tanjura, nešto je fantastično. Još je tu puno malih detalja, ali dođite i otkrijte ih sami.
Iznimna hrana, jer nisu tek tako već četiri godine u Michelinovom vodiču, izniman izbor vina, apsolutno jedna od najljepših terasa u lijepoj našoj, to je sve točno, ali taj šarm, ta fascinantna predanost poslu, ta dobra vibracija koju Nedeljka širi oko sebe, to je nešto što ih posebno izdvaja i zato ne mogu doći u Istru, a ne posjetiti Morgan.
Osobno, fascinirali su me poširano jaje sa šparogama i pancetom i biftek s umakom od kave i konjaka - fenomenalno.
Moja preporuka: doći na ručak jer tako ćete bolje doživjeti čarobni ambijent Morgana.