Kada pričamo o vrhunskoj gastronomskoj ponudi, tada je Kvarner uvijek visoko na listi. Međutim, pritom obično mislimo na Opatiju, Volovsko, Lovran i ostala mala mjesta oko Rijeke, ali rijetko na samu Rijeku. Zašto je to tako i zašto Rijeka nema bolju gastro scenu - o tome bi se dalo pričati, vjerojatno i naći neke razloge. To je, doduše, tema o kojoj ćemo neki drugi put. Ovo je osvrt o dvojici mladih kuhara koji se svim silama trude demantirati gore navedene navode i - ide im, za sada jako dobro.
Dakle, Placa 51 nalazi se u centru Rijeke točnije na Riječkoj rivi u neposrednoj blizini tržnice ili placa, to jest place, kako kažu u Rijeci - zato i jest naziv Placa 51 (pedeset i jedan je predbroj za Rijeku). Tako, sad znamo gdje se nalazi restoran i kako je nastalo ime, ali vas vjerojatno više zanima što ćete dobiti na tanjuru.
Pa idemo nekim redom... No, da prvo vidimo tko nam kuha u Placi 51. Restoran su pokrenuli Rade Malobabić i Deniz Zembo, koji je kasnije izašao iz ove priče. Rade je prije radio u pulskom hotelu Amfiteatar, riječkom Rivasu i Kantini te je u novi restoran donio različita iskustva, svoju ljubav prema kulinarstvu i stvarno dobru vibraciju. Uz kuhanje, njegova ljubav je i glazba - gitarist je riječke metal grupe Kryn.
Drugi dio tima je Ivan Tomašević, temperamentni Dalmatinac, rodom iz Metkovića. Ivana poznajemo iz razdoblja kad je bio glavni chef bistroa Johann Franck te prije toga, restorana Mano.
Prije godinu dana Tomašević se pridružio Malobabiću i zajedno su krenuli stvarati zanimljiv gastro koncept.
Da, pomalo je neobična ta priča s dva glavna kuhara; no svaki radi u svojoj smijeni i fenomenalno se slažu. Imaju slična razmišljanja o hrani, o pripremi... Onako, dijele neku zajedničku gastro vibru. Tu su se odlično uklopili i njihovi sous chefovi, Dominik Kosić i Marijana Hunjek, za koje Ivan i Rade imaju samo riječi hvale.
Placu 51 sigurno nećemo okarakterizirati kao prestižni fine dining restoran, već prije kao fantastičan bistro. Naravno, razlog tome nije kvaliteta hrane - ona je ovdje odlična - već je tu više riječ o servisu i njihovoj filozofiji samog rada. Jela su iznimno ukusna, vidi se dečki paze na svaku sitnicu, igraju se začinima, a posebno biljem. Upravo je povrće nešto što ih izdvaja iz mase. Njihova jela su iznimno koloristična i podsjećaju na slikarska remek dijela, a to postižu upravo povrćem. Dakle, umjesto silnih boja, pjenica, museva i svega što je danas moderno, a kod pravih majstora i vrlo fino, oni koriste povrće, tako da su tanjuri puni različitih nijansi zelene, crvene, narančaste i da ne nabrajam dalje.
Bitno je da je to povrće stvarno iznimno dobro spremljeno; nešto je sirovo, a ono što je termički obrađeno je fantastično kuhano i vidi se da je tu uloženo mnogo truda. Većinu namirnica, kako povrće, tako i meso, nabavljaju na riječkoj tržnici, od proizvođača koje mnoge i osobno poznaju.
Ovog puta smo svratili onako, dosta brzinski i probali smo par jela koja su nas oduševila.
Za predjelo imali smo salatu od škampa i hobotnice sa cream fraiche od kopra koji joj daje iznimnu kremoznost, tako da nježno meso škampa postane još nježnije i podatnije, a onda osjetite emulziju od limuna i krastavca, koja tom kremoznom jelu daje svježinu - i to kakvu! Salata za prste polizati.
Ribeye steak - više nego dobar. Pečen na maslacu i začinskom bilju iz njihovog vlastitog vrta te serviran s puno, već spomenutog, povrća. Među boljima koje smo probali u zadnje vrijeme.
Bila je tu i odlična juha od brokule i sous vide teleća koljenica - mekana kao duša.
Slastice su jako dobre. Nema ih puno u ponudi, ali to što nude jest odlično.
Ni sama karta jela nije velika, ali to i garantira kvalitetu. Dečki kuhaju sezonski, što je za svaku pohvalu i ono jako bitno - s cijenama su pristupačni.
Objekt je lijepo uređen, s puno detalja koje ćete malo po malo otkrivati i svaki će vam izmamiti osmijeh na lice.
Ono što je možda najbitnije - osoblje je iskreno ljubazno i nasmijano, onako baš da vam poprave i uljepšaju dan. Nama jesu. Uskoro ćemo ih ponovo posjetiti i malo detaljnije proći kartu pa napisati opsežnu reportažu.
Skoro zaboravih: vinska karta je dobra i vrlo zanimljiva.
Evo, na kraju, kako je izgledao naš menu:
- Kremasta salata od kozica i hobotnice - cream fraiche od kopra, krastavac, limun emulzija, cherry rajčica, majoneza od cikle
- Juha od brokule krutoni od tostiranog peciva sa sezamom, Geržinić maslinovo ulje
- Odležani ribeye steak pečen na smeđem maslacu i začinskom bilju iz njihovog vlastitog vrta, serviran uz vlastiti jus (umak ) te glazirano mlado sezonsko povrće s riječke pijace + domaći prženi krumpir
- Sous vide teleća koljenica na kremi od ličkog krumpira mantekiranog uljem začinskog bilja, glazirano sezonsko povrće
- Američki kolač od sira (pečena krema od svježeg sira vrhnja vanilije i limuna), džem od šumskog voća
- Čokoladna torta s crumbleom od slanih oraha
- Burger (mada nije bio na našem meniju, provukao je naše poglede pa smo pitali za sastojke): lagano začinjena čista junetina, pecivo, jaje, pomidor, zelena salata, espuma od grobničkog i paškog sira.