Ovo je priča koja počinje davne 1842. godine, kada nono Piero Bernobich od svog tasta Marca Dellamarne kupuje komad zemlje i to za 113 fiorina (tadašnja valuta). Na tom je zemljištu sagradio kuću i tu je njegova obitelj počela svoj životni put. Zemlja, vinova loza i maslina postale su njihov poziv; romantično, lijepo ali i neizvjesno. Međutim, strast prema tom poslu bila je jača od svake neizvjesnosti koju je takav život nosio. Tako je svoj put počeo brend koji danas znamo kao vina Poletti. Ako se pitate gdje se nalazi ova divna vinarija, eto odgovora: to je malo istarsko selo Markovac, nedaleko Višnjana. Idemo brzo kroz povijest i selimo u devedesete godine, dakle na kraj prošlog stoljeća. Naime, kasnih devedesetih obiteljsko imanje preuzima šesta generacija, to jest Peter-Piero Poletti.
Piero proširuje nasade pa tako danas na sedam hektara vinograda uzgajaju malvaziju, chardonnay, muškat ružu, teran, cabernet sauvignon i merlot, a u podrum uvodi moderne tehnologije i njihova vina postaju sinonim za kvalitetu. O samim vinima ćemo nešto kasnije; mene kao i obično više, od samih vina, interesiraju vinari i njihova razmišljanja, a u ovom slučaju ima se što pričati. Peter-Piero Poletti izuzetno je zanimljiva osoba, ali to je jako teško shvatiti na prvu; za to morate sjesti s njim i krenuti u razgovor za koji nikad ne znate kuda će vas odvesti, jer vino je samo jedna od njegovih strasti. Da, tu pomalo nastaje problem - kako opisati jednu takvu multitalentiranu osobu? - no pokušat ću... Redom.
On je dijete sa sela koje odlazi u Zagreb na školovanje i to, ni manje ni više, već u tehničku školu Ruđer Bošković. Dakle, ozbiljna škola; u bivšoj državi to je bila škola samo za odlikaše. Ja sam, naravno, išao u grafičku, odmah pored Ruđera; tek toliko da se zna. Sama činjenica o takvom školovanju govori nam da je Piero već od mladih dana bio ozbiljan i čvrsto na zemlji. Ta matematičko - logička crta jako je poželjna u poslu kojim se danas bavi, jer vinarstvo ima svoja pravila kojih se morate držati i to je barem 90 posto tog posla, a onih deset je, naravno, kreacija vinara. Ako ste mislili da dečko iz Ruđera ne može biti kreativan i razigran... E, tu ste se prevarili! Ne znam je li na ljubav prema glazbi utjecao tada mladi Massimo Savić, s kojim je Piero dijelio sobu u školskom domu u Zagrebu, ali se Piero poprilično uspješno bavio glazbom i to kao DJ. Na žalost, u to vrijeme DJ-evi nisu bili zvijezde kao danas, niti su zarade bile takve; jer, da jesu, tko zna gdje bi mu bio kraj. Tako da ne brinite, u njegovim vinima itekako ima kreacije i neke njegove razigranosti i puno osobnosti.
Kada je Istra prije dosta godina počela postajati top turistička destinacija, jedno od poželjnijih zanimanja bilo je turistički vodič. Naravno da se on okušao i u tome i, kako doznajemo, bio jedan od najboljih. Elokventan, šarmantan s velikom širinom znanja i istančanim smislom za humor, bio je prototip idealnog turističkog vodiča. Koliko je bio dobar, govori i činjenica da ga i sada, kada već podosta godina ne radi taj posao, još uvijek zovu turisti koji se vraćaju u Hrvatsku, jer oni bi "baš njega". Radom u toj branši spoznaje koliko je bitno biti u raznim svjetskim vodičima i, još bitnije, koliko znači dobra komunikacija s gostima. Naravno, danas vina Poletti možemo naći u mnogim vodičima što im dovodi puno gostiju iz cijelog svijeta, tako da su u njihovoj vinariji grupe turista svakodnevna pojava, a komunikacija s njima... Pa tu je Piero kralj. Tako da su vina Poletti među najboljima, kada je vinski turizam u pitanju. Da, još jedna zanimljiva crtica - čovjek obožava klasične jake američke aute i ono što ima u garaži san je svih malih dječaka koji čuče u nama i nikad ne odrastu - fantastičan auto koji provoza tek tu i tamo, ali ga čuva i njeguje, što na još jedan način otkriva strast prema hedonizmu. Jer, slažemo se i on i ja, da treba živjeti, ali i uživati u životu.
Kompletnu ovu priču prošli smo u podužem razgovoru i dok je u kaminu kraj nas, onako, više iz gušta nego iz potrebe, fino pucketala vatra, degustirali smo njegova vina, a jednu bocu smo otvorili i stavili na rub ognjišta da čeka... ali o njoj ćemo kasnije; ja sam čekao pa čekajte i vi.
Cijelo to vrijeme s nama je bila i njegova supruga Loredana, koja je aktivna u njihovom poslu; puno stvari leži na njezinim leđima, ali ona nekako pušta supruga da bude u prvom planu. No kada ih malo bolje upoznate, shvatite koliko je ta obitelj povezana i bliska i sve su im odlike zajedničke. Vjerujte, tu vlada izniman sklad i harmonija i to se vidi na njima, ali i u njihovim vinima. Nismo upoznali njihovu djecu; na žalost, jer oni će nastaviti brend Poletti; mogu samo reći da se nadam kako su slični roditeljima.
Razgovarajući tako o vrlo mnogo različitih tema, uvijek smo se, normalno, vraćali na vino i moj zaključak o njegovim vinima je sljedeći: vina su vrlo skladna i izbalansirana. Ako ih želite jednostavno opisati onda je to riječ: elegantna. Vrlo su pitka i užitna, ali ne i jednostavna. Imaju slojevitost i dubinu, dugo im traje okus u ustima i tjeraju vas da razmišljate o njima. To su vina za ozbiljne vinoljupce, za ljude koji znaju što žele ili, kako bi mi to rekli, za prave šmekere.
Ne čudi stoga što nema boljeg restorana u Istri, a i šire, koji nema barem jedno njihovo vino. Oni možda nisu medijski najrazvikanija vinska priča; ne da im nije potrebno (marketing uvijek treba), već kao što Piero kaže: "Moram osjetiti 'ono nešto' kod sugovornika, moram vidjeti da nešto zna o vinu, da ga voli i da ga cijeni." Možda mislite da je to pomalo snobovski, ali nije - vino je njegov život, njegova bit i normalno je da ga cijeni i da želi da i drugi dožive nešto drugačije u njegovom djelu. Ja bih to, pomalo primitivno, sveo na staru narodnu: "Ne bacajte bisere pred svinje!", a njegova vina spadaju u bisere i zaslužuju da se spram njih odnosite s poštovanjem.
Sad se vraćamo na onu otvorenu bocu. Meni osobno, sva njegova vina su dobra, ali Cabernet Sauvignon iskače po kvaliteti i spada među najbolja vina te sorte, ne samo u regiji već i puno šire. To su vina na svjetskoj razini. Tako da sam bio iznimno sretan i počašćen kada smo došli do one otvorene boce, koja je uzela dovoljno zraka pa smo mogli uživati u vinu. Naime, radi se o Cabernet Sauvignonu iz 2000. godine.
Dakle, definitivno jedno od najboljih vina koje smo probali, ako ne i najbolje.
Još uvijek dovoljno svježe i vrlo užitno i sortno. Naravno, ima i neke tercijarne arome, ali ja sam ih očekivao puno više. Predivno vino fantastične stilistike, dugačko u ustima, ali i podatno i mekano, bez ikakvih stranih nota u okusu. Okusi crnog bobičastog voća koje je to vino sigurno imalo, sada su pomalo prešli u džemaste note. To je vino koje vam može popraviti svaki loš dan, a dobar učiniti još boljim.
Onako, na kraju dana, malo dobrog zrelog sira ili, ako netko voli kakvu dobru cigaru i to može, uz čašu ovog vina... To je nešto što bih poželio za zadnji dan svog života pa da ga se gore na nebu sjećam po nečemu stvarno dobrom. Cabernet Sauvignon 2000 vinarije Poletti definitivno je vinski sveti gral. Hvala Vam, gospodine Poletti, što ste to vino podijeli s mojim malenkosti! Znam da ga probaju vrlo rijetki.
Evo što smo sve, uz Polettijev pršut (odležavan jednu godinu i dva mjeseca), kušali uz razgovor s ovim velikim vinskim gospodinom, koji je i gospodin i vinska rok zvijezda u jednom:
- Malvazija 2017
- Chardonnay 2017
- Rosella 2017 (ružičasto vino od sorte muškat ruža, maceracija 1 sati, 2 g ostatka šećera i skoro 15% alkohola)
- Teran 2015 (odležavan godinu dana u bačvi od 1000 L, uz pravilo da na tržište ide tek kao trogodišnjak)
- Cabernet Sauvignon 2013 (punjen u butelje u kolovozu 2017.)
- nagrađivani Cabernet Sauvignon 2011
- Cabernet Sauvignon 2000