Da, bila je to 25., jubilarna Vinistra i bila je odlična.
"Ovih 25 godina održavanja Vinistre istarsko vino uvijek je bilo i ostalo u fokusu. Uspjeli smo od njega kreirati prepoznatljiv istarski brend, koji odražava našu tradiciju, kulturu i životni stil. S ponosom mogu reći da smo postali jedna od najpoznatijih europskih vinskih regija, a za to je trebalo puno rada, truda, ljubavi, strasti, ali i znanja i iskustva", istaknuo je Nikola Benvenuti, predsjednik Vinistre, udruge vinogradara i vinara Istre na svečanom otvorenju u porečkoj dvorani Žatika.
Naravno da je bilo tu odlične hrane, jako dobrih radionica i okruglih stolova te, naravno, prije svega - odličnih vina. Atmosfera je ove godine bila prava rođendanska. Publike, kao i svake godine, više nego dovoljno. Eto, mogli bi to, tako, ukratko reći i bili bi sasvim u pravu, ali Vinistra nije samo ono što se vidi; mada ćemo baš o tome pisati. Vinistra ima "ono nešto".
No da krenemo nekim redom.
U sklopu Plava laguna Gourmeta, nagrađivani restoran hotela Villa Magdalena bio je pravo gastronomsko iznenađenje prvog dana Vinistre. Chef Mislav Božić pripremio je kreativan menu te spojio zagorsku kuhinju i istarska vina.
Šampionska Malvazija Grand Cru Marijana Armana - sasvim zasluženo; odlično vino! Dugo nismo probali tako dobru malvaziju. Da se razumijemo, loše malvazije više i nema, ali ova je nešto posebno.
Bilo je tu još fantastičnih vina. Recimo, crnjaci vinarija Fakin i Tomaz. Probali smo odlična vina Agrolagune koja će tek doći na police i da, vina su senzacionalna. Nikako ne smijem zaboraviti Polettijev Cabernet Sauvignon: što starije godište otvorite, to ste bliže vinskom svetom gralu. Teško je, u stvari, izdvojiti nekog posebnog kad imate, recimo, Kozlovića pa Matoševića, naravno Damjanića pa Coronicu... Sve su to takva vinska imena da se možete samo nakloniti. A onda shvatite da ste zaboravili Meneghettija i Dekliće, naravno i Medeu s njihovom Punta Grecom. Moram spomenuti i Pilato pa i vinariju Romeo od koje u budućnosti puno očekujem. Naravno, mogao bih tako prepisati cijeli katalog Vinistre, zato nek' se ne ljute oni koje nismo spomenuli.
Znamo da je Vinistra najvažniji istarski vinski događaj i da iza njega stoji kompletna županija. Znamo i da su u Vinistru uložena znatna financijska sredstva, ali samo se tako može napraviti iskorak u prezentaciji regije, jer Vinistra prezentira cijelu regiju. Pa i dovođenje legendarnog britanskog kritičara Stevena Spurriera je, na neki način, prezentacija i dokazivanje koliko je Vinistra bitna. Izložba je počela skromno kao i istarski vinari; zajedno su rasli. Istrijani su prvi kod nas shvatili da su vino i turizam isprepletene priče i da jedno samo nadopunjuje drugo. Danas je Vinistra predivna vinska smotra s velikim turističkim značajem; kao i istarske vinarije - sve su one i vinarije i turističke destinacije, jer u zemlji kao što je naša to je jednostavno nedjeljivo i što prije to shvate sve naše institucije, bit će nam lakše raditi.
Ono što je mene oduševilo na ovogodišnjoj Vinistri jest vizualni identitet svakog izlagača. Naime, na većini vinskih festivala imate redove stolova iza kojih stoje vinari. Stolovi su cca metar duljine, vinari imaju svoj Roll Up banner i to je to. Da se razumijemo, tako je i van Hrvatske, nije tako samo kod nas. Međutim, Vinistra ima drugačiji sistem. Svaki vinar ili grupa vinara ima svoj izložbeni prostor i to im omogućuje trodimenzionalno oblikovanje prostora. Ove godine svi su se stvarno potrudili pa tako Vinistra nije više samo festival vina, već i dizajna. Osobno, mislim da bi trebalo nagraditi najljepši štand festivala pa, ako se organizatori slažu, G.E.T. Report će rado uvesti tu nagradu.
Bilo je stvarno jako lijepih štandova, ali morali ste baš pažljivije gledati da bi uvidjeli sve detalje; stvarno fascinantno. Proučavajući štandove mogli ste sasvim lako vidjeti i kakvi su vinari i kakva su im vina. Vizualni prikaz našeg rada i nas samih puno govori o nama, često i više nego to mi mislimo. Primjerice, odlično izvedeni valovi, postavljeni kao mali zidovi na štandu Agrolagune simboliziraju snagu te kompanije, jer oni kreiraju trendove i imaju valove pod kontrolom, ali i pokazuju njihovu razigranost u proizvodnji vina; uvijek teže nečem novom. I da, odličan detalj kible za pjenušac u obliku čaše za pjenušac odlično. Ili, recimo, štand Benvenuti; čista elegancija, kao i njihova vina, a i sama braća - uvijek tihi, mirni i staloženi... Vinska gospoda. Sličan je i Tomazov štand, ali je ipak malo razigraniji, kao što je i sama obitelj Tomaz - ozbiljni u poslu, ali uvijek veseli i druželjubivi.
Posebno me se dojmio zajednički štand Polettija i Radovana. Odlično vizualno rješenje naoko jednog štanda, a opet svaki dio priča svoju priču.
Konstantno je jedan od najboljih štandova onaj Kozlovića i Matoševića; oni svake godine naprave nešto novo i rade to odlično. Ove godine za oko mi je zapeo Kozlomat.
I vinari Poreštine: Terzolo, Anđelo Brčić, Banko i Damjanić, ove su se godine predstavili zajedničkim štandom. U prvi plan su stavili svoje vinograde. Od njihovog zajedničkog izlaganja u budućnosti očekujemo još jači dizajnerski iskorak.
Bilo je, naravno, izlagača od kojih tek očekujemo iskorake u tom smjeru, jer vizualni identitet je danas jako bitan; više nije dovoljno imati odlično vino. To je samo jedan od detalja zašto je Vinistra vinski festival van kategorije.
I na kraju, da budem dosljedan sebi: vizualno najljepši štand ove godine imala je tvrtka Aura iz Buzeta.
Vidimo se na sljedećoj Vinistri i vjerujem da ćete tada više pažnje obratiti na same izložbene prostore.