Na Plešivici se rađa nova vinska zvijezda. Polako, ali postojano i nema sumnje da će biti sjajna.
Iza imena Griffin kriju se Krešo Ivančić i njegova obitelj. Krešu znam, u stvari, već nekoliko godina. Uvijek je bio tu negdje, u blizini vinskih događanja, ali nikad se nije isticao. Znao sam da radi vino, onako, za sebe i to je to. Kada sam nedavno probao njegov pjenušac, postao sam iznimno zainteresiran za njegov rad, jer to je bilo nešto drugačije, pjenušac koji me iznenadio. Naravno, nema druge, već pravac - Krešin podrum.
Njegova priča se u startu razlikuje od većine ostalih vinara. Ona uobičajeno ide tako da su naslijedili vinograde, počeli raditi, uveli nove tehnologije i sada rade manje ili više odlična vina. Kod Kreše je to išlo malo drugačije. On je zadnjih 5-6 godina uložio u učenje, educirao se na svim razinama; kao što sam kaže, danas to nije problem - internet omogućuje čuda samo to treba htjeti. Učio je tako i polako radio svoje vino upražnjavajući u praksi stečeno znanje, a uz svog enološkog savjetnika Gorana Marmilića uči još i danas. Tek kada je bio siguran u kvalitetu svojih proizvoda i u činjenicu da mu se dobro vino nije slučajno desilo, izašao je na tržište.
Tek kada malo dublje uđete u priču s Krešom, shvatite da barata s ogromnim znanjem kada je vino u pitanju. U jednom trenutku mislite da pričate s nekim tko radi u laboratoriju, ili kako bi rekli u slengu "laboratorijski šmokljan", jer čovjek suvereno vlada znanjem o enzimima, bjelančevinama, pektinima, priča o kvascima je dio za sebe, što se u kojem trenutku događa i kako se što rješava, kada treba brati, koji su bitni omjeri šećera, kiselina, ali i ph i tako dalje... Ako niste skroz u vinskom svijetu, izgubit ćete se u njegovom znanju. Već u sljedećoj rečenici shvaćate da pričate s istinskim vinskim zaljubljenikom, sa čovjekom koji živi za vino, s nekim tko voli lozu, njeguje ju i iznad svega, poštuje. Uz sve svoje biokemijsko znanje, Krešo iznad svega poštuje prirodne zakone, a sve ovo drugo je samo pomoć. I da, još uvijek je iznimno skroman i samozatajan.
Nije kupio skupe strojeve za preradu. Podrum gradi polako, koliko se može, ali manjak tih tehnoloških novotarija nadopunjuje svojim znanjem. Vinogradi su njegova opsesija, oni moraju biti u fantastičnoj kondiciji, morate ih stalno obilaziti, paziti i maziti, jer bez odlične sirovine, to jest vrhunskog grožđa, teško ćete napravit vrhunsko vino. Vinograd je dio koji određuje sve, kaže Krešo. Morate analizirati tlo, vidjeti kakvo je, koje sorte bi išle na koji dio, kako pripremiti tlo za sadnju; to je posebna nauka. Zadnji vinograd Krešo je posadio na potpuno netipičan način za Plešivicu i koliko sam vidio, vinograd napreduje fantastično. Pročitao sam nedavno u jednom članku, čiji je autor moj prijatelj i veliki vinski autoritet, kako je Krešin pjenušac Griffin dobiven neortodoksnom metodom. Sad, nisam baš shvatio poantu, ali ako to znači da je rađen drugačije od većine drugih, da, to je točno, mada bih ja možda upotrijebio drugu riječ. Ali, sama činjenica da ga je Saša uvrstio u svoj popis, govori sama za sebe. Krešo to radi drugačije, ima drugačija razmišljanja i to je odlično, jer nam garantira raznolikost izbora na Plešivici.
Neću tvrditi da su njegova vina najbolja, neću ih ni uspoređivati s drugima; ona su jednostavno dobra meni, odlična, ali to je već subjektivno. Krešina vina su tehnički savršena i to se analizom može utvrditi, ali ono što je bitno, njegova vina nisu izgubila dušu; imaju svoju osobnost, imaju karakter, a to je jako teško napraviti. Kad pričate s Krešom shvatite da ima neke vizionarske karakterne crte i zato će ponekad napraviti i nešto za što unaprijed zna da neće dati idealan rezultat, ali zanima ga sam rezultat i na takvim se pokusima uči, to je bit. Neću vam sad analizirati vina, to će uskoro uraditi naša recenzentica Nina Levičnik. Ja ću vam samo reći da pjenušac Griffin i chardonnay Sur-lie morate probati. To su vina koja ćete uvijek imati u svojoj kućnoj vinoteci.
Vina Kreše Ivančića - o njima ćete još puno čuti i mislim da njegovo vrijeme dolazi, a bit će sve bolji.
Iznimno se radujem našem sljedećem druženju i mojem idućem tekstu o vinima Griffin, jer Krešo nam sprema iznenađenje kojemu se osobno jako veselim, ali o tome drugi put.
