Jedna od najstarijih vinskih manifestacija u zemlji je ona Izložba vina kontinentalne Hrvatske u Zelini. Način na koji je rađeno definitivno je došao do svog kraja. Ove su se godine očekivala neka nova rješenja i novi koncept, o tome kako je to izgledalo prijašnjih godina neću pisati jer se i nema bog zna što reći. Zelinska vinska cesta predvođena Željkom Kosom, a posebice mladom Ivanom Puhelek, morala je naći neki novi izričaj, pronaći svoje mjesto na vinskoj sceni. Nije to nimalo lako u današnjoj situaciji, ovisite o puno faktora, recimo o gradu i županiji, njihovim željama i idejama, morate zadovoljiti jako puno ljudi, imate hrpu obećanja, a ustvari malo prave pomoći i tako naravno uvijek vam fali novaca i sijaset drugih problema vam se nađe na putu.
Međutim, mislim da su uspjeli barem u većem dijelu onog što su zamislili. Naravno, kao pravi Hrvat krenut ću od onog što baš i nije bilo najbolje. Uvijek je lakše kritizirati. Dvorana u kojoj se odvija cijela priča nema klimu, nema ventilacije pa osim što je iznimno vruće, fali zraka. To si sljedeće godine ne možete dopustiti. Moja ekipa i ja također živimo od sponzora i ja vas razumijem, ali ne mogu baš svi držati govore. Morate naći pravu mjeru. Ocjenjivanje vina - da ili ne - to je stvar organizatora, ali ljudi, podijelite zlata i srebra. Nemojte na pozornici dijeliti sve one silne diplome. To podijelite dobitnicima van protokola, navedite ih sve u objavi za medije i to je to. Bilo je kratko. Nema više nekih velikih grešaka. Ima malih, sitnih, ali tko radi taj i griješi pa idemo mi malo pisati o stvarima koje su bile dobre.
Najbolja stvar po meni na ovoj manifestaciji počela se dešavati par mjeseci ranije. Naime, predstavljene su nove etikete Kraljevine Zeline. Bilo je i pohvala i pokuda, ali to je tako. Vinari su krenuli tim putem i uzeli su jedan potpuno novi vizualni identitet i tek sada, nakon ove manifestacije, mogu reći: skidam kapu. Hostese sa cvjetnim aranžmanima u kosi bile su savršena replika etiketa i taj se cvjetni detalj provlačio kroz nebrojno puno malih detalja. Tako je! Tako se radi brend! Svaka čast! Naravno, treba tu zahvaliti i Ivici Propadalu koji je imao prste u dizajnu cijele dvorane. Odlična je stvar umjesto stolova vinare smjestiti na bačve - jednostavno , autentično i svrsishodno. U stvari, kad bolje razmislim, odlična vizualna priča cijele manifestacije; imalo je sve jednu dozu performansa.
Vina, kakva već u Zelini jesu; dalo se popiti odličnih vina, ali s obzirom na uvijete, hladni pjenušci su bili najtraženiji. Na žalost, nisam bio na radionici sa šampanjcima tako da o francuskim uradcima ne mogu ništa reći, ali ponuda domaćih vina zadovoljila je sve prisutne. Kao što to obično u Zelini i biva, svi prisutni su bili pozvani na večeru koja je bila i više nego dobra, a suradnja s ugostiteljskom školom iz Zagreba pokazala se još jednom kao pun pogodak. Naravno, na kraju fešta uz glazbenu pratnju. Osobno , smatram da bi vinsku izložbu trebalo odvojiti od ovog zabavljačkog dijela. Neka budu blizu, dakako, ali odvojite ih zidom tako da oni koji žele, degustiraju vino u za to primjerenim uvjetima .
Na kraju mogu reći da sam zadovoljan; čak da su me i ugodno iznenadili. Sada samo treba vidjeti koliko će ustrajati na tom putu. I naravno, uložiti više u marketing u Zagrebu pa čak recimo i u Ljubljani. Zašto mislimo da autobus pun Slovenaca ne bi znao potrošiti neku kunu u Zelini i pritom se zabaviti? Vinski turizam treba graditi. On se ne stvara sam od sebe, a ovakve manifestacije spadaju u domenu vinskog turizma.
