Traminac je stara, plemenita sorta opjevana već u 15. stoljeću. Najvjerojatnije potječe iz južnog Tirola (Italija), iz kraja Tramin po kojem je dobila ime. Najpoznatija vina te srednje kasne sorte dolaze iz Alzaka, njemačke pokrajine Franken, Kapele u Sloveniji (posebno svima dobro poznat poluslatki traminac s »crnom etiketom« podruma Radgonske gorice), i naravno Iloka. Postoje dvije varijante ove aromatične sorte: mirisni (Gewürztraminer) i crveni, kojeg se nikad ne spominje na etiketi.
Prvi pogled na čašu vina predstavlja potpuno veselje – kristalno vino se ljeska u živahnoj, zlatno žutoj boji s nijansama starog zlata, što govori o tome da se radi o zrelijem vinu. Vino se u čaši vrti sporije zbog ostatka neprovrelog šećera i vjerojatno zbog višeg alkohola... Na mirisu se na prvu prepoznaje sorta – ruža, klinčići, citrusi; ali ne tako intenzivno kao što kod te sorte zna biti. Nos polako otkriva više – tercijarne note postavljaju pitanje, da li možda nismo propustili njegov vrhunac. Priča se ponavlja u ustima – na prvu tipičan poluslatki traminac s bogatim i trajnim zaostalim okusom i relativno harmoničnim balansom između ostatka šećera i kiselina, a na drugu vino srednje jakog tijela, čiju harmoniju narušava previsok alkohol (14,7 % vol.) i već primjetne oksidativne note.
Ovo vino vidim u društvu guščje jetre, pileće paštete, prekmurske i međimurske gibanice, palačinka s orasima...
Previsok alkohol; pomanjkanje harmonije.
Kristalna i živahna boja; odluka vinara da napravi poluslatko vino, koje ima svoj krug ljubitelja, iako bi se vinski poznavatelji sigurno radije odlučili, ili za suhu, ili slatku varijantu.
