Gore navedeni naslov moja je dugogodišnja poštapalica, ali kada je u pitanju Boškinčeva crna kupaža, ne treba mi ni Cindy, mogu sam.
Vjerojatno jedna od najboljih Cabernet Sauvignon-Merlot kupaža u Hrvatskoj (ako ne i šire) svakako je na poseban način obilježila podrum Borisa Šuljića. Kada je ekipa Sherry'sa odlučila organizirati vertikalno kušanje Borisovih crnih kupaža, napravila je jedan od boljih poteza ove sezone.
Krenimo redom. Kušali smo četiri vina; crnu kupažu iz 2006., 2007., 2009. i 2010. Vjerujem da mnogi već plaču što nisu bili s nama. Krenuli smo s 2010. koja je trenutno u prodaji. Odlično vino, izbalansirano, alkoholi su viši ali ne odskaču - izuzetno skladno vino. Piti ga uz tamna mesa ili teške sireve, ne možete promašiti ni ako ga pijete samog. Konzumacija tog vina je čist užitak. Na ovom kušanju sigurno smo prebrzo protrčali kroz to vino jer nekako svi smo htjeli vidjeti što se krije u onim nižim godinama. Neću vam sada pisati detalje o alkoholima, aromama i okusima, to će kolege kritičari koji su bili sa mnom (Barać, Vinopija i sve tri Vinske zvijezde – Andrić, Suhadolnik i Kozarčanin) opisati bolje nego ja. Samo ću vam reći: ako želite meditirati na jedan hedonistički način, to vino je medij koji vam treba.
Vraćamo se u 2009. Boškinčeva kupaža vjerojatno je najbolji vremenski stroj. Čim kušate to vino iz 2009. godine, sjetite se sunca i mora i odmah vam je jasno zašto je to jedna od najboljih godina. Još jedno predivno vino s osjetno više ekstrakta nego 2010. Vino iznimne snage, ali pozitivne, ili bolje reći: moćno vino. Pred tim je vinom ogroman potencijal starenja - sada je sigurno još premlado za piti. Upravo taj ogromni potencijal i silni ekstrakt daju mu malu notu arhaičnosti što se meni posebno sviđa. Vino izuzetnog doživljaja - teško je opisati koji vam sve okusi prolaze nepcem, a još teže koje vam sve asocijacije prolaze glavom dok ga pijete. Volio bih to vino pratiti iz godine u godinu i vidjeti kako se mijenja i polako se smiruje. Mislim da bi mogli ostarjeti zajedno. Možete ga piti uz široku paletu jela, ali molim vas ne kvarite doživljaj, uživajte u njemu samom.
Vino iz 2007. većina kolega proglasit će za najbolje koje smo probali na ovoj vertikali i potpuno ih razumijem. Odlično skladno vino još uvijek fantastično svježe, izbalansirano do savršenstva. Puno nježnije od 2009. ali ipak moćno. Uvijek ćete poželjeti još jednu čašu. Vinska rapsodija bez dileme i dokaz da je Borisova želja da njegova odležavaju sedam godina prije stavljanja u prodaju čisto znanje - čovjek jednostavno zna, vino je jednostavno odlično. Da, mali je problem što ga više skoro pa i nema tako da će ga malo tko probati ako do sada nije, ali Boris je na pravom putu i to je najbitnije.
2006. je kao što kaže Boris njegovo najsramežljivije vino. Treba mu dugo da se otvori i da pokaže svoje pravo lice, ali kad to doživite, ostaje vam u nezaboravnom sjećanju vino koje odiše Paškim teroarom . Stilski možda najbolje Borisovo vino, ali to je stvar ukusa. Vino je to savršene elegancije - dok ga pijem, dobijem volju staviti kravatu i odjenuti sako. Nekoliko puta tijekom kušanja Boris je napomenuo kako u proizvodnji vina nema romantike i da je to težak fizički rad. Slažem se s njim, ali krajnji proizvod je, Borise, beskrajno romantičan. Kako kaže moj cijenjeni kolega Ribafish, to je vino uz koje bi bario komada i sigurno bi uspio, ali ponavljam mogu ga sasvim lijepo popiti i sam.
Borise Šuljiću (čitaj: crna vina ) bog te blagoslovio i poživio nam još dugo.
