Od našeg prvog posjeta vinariji Rak u Šibenskom zaleđu promijenilo se puno toga, ali koncept ove skromne i radišne obitelji nije se mijenjao skoro pa ništa. Nije se mijenjala njihova skromnost i gostoljubivost. Nije se mijenjao njihov sortiment vinove loze; i dalje tu kraljuju babić i maraština. I dalje je to skromna obitelj koja živi za vino i od vina. Nastoje svaki dan naučiti nešto novo i izvući najvišu moguću kvalitetu iz svojih vinograda.To je uglavnom ono osnovno, što se nije mijenjalo. Sad se, naravno, pitate: "Što se mijenjalo?" Puno toga!
Prvo i najvažnije, promijenilo se brojčano stanje obitelji. I dalje su tu Rade i Marina Rak, Ante s obitelji, a sada, eto, Andro čeka svoje prvo dijete. No promijenilo se puno toga i u vinariji. Bitna stvar je proširenje nasada, tako da sada imaju cca 5-7 hektara i time su jako zadovoljni. U stvari, oni se i ne misle puno više širiti; plan je proizvoditi nekakvih 50–70 tisuća boca i to bi ih sasvim zadovoljilo.
Promijenio se pomalo i način rada. Sve više se vina prodaje na vlastitom pragu; čak do 40 posto proizvodnje. To je, naravno, najbolja prodaja - kad kupac ostavlja novac direktno kod proizvođača. Prepoznala ih je domaća publika, ali i agencije, tako da vrlo često u njihovoj kušaoni možete naići na grupu stranaca koja uživa u njihovim vinima i domaćoj hrani. Naravno, možete dobiti sir i pršut i da, sir je s Paga, ali pršut je njihov, domaći. Prezentirat će vam i svoje maslinovo ulje; naravno ekstra djevičansko. Ako ste za nešto više od toga, možete dogovoriti, recimo, pašticadu ili meso ispod saća (peke). Da, sve više se okreću vinskom turizmu. Uostalom, kao i većina vinara u našoj državi; ne pričam ja uzalud da je to budućnost hrvatskog vinarstva.
Ono što je u stvari najbitnije, podigli su kvalitetu svojih vina i to osjetno. Prvo, dodali su još jedno vino u svoju liniju - Rosé. Do ove godine imali su samo Opolo kao ružičastu varijantu. Naravno, on je alkoholno malo jači ima izraženiju boju i poprilično jako tijelo. Ustvari, opolo je praktički lagano crveno vino, ali je boja ružičasta. Moram reći da se meni njihov Opolo izuzetno sviđa - jedno od meni dražih rozih vina. Jedne sam ga godine i proglasio najboljim vinom na Pink Dayu. Međutim, publika je tražila nešto nježnije, lepršavije, klasičan rosé, tako da se od ove godine i takvo vino može naći u njihovoj ponudi, a ja sam im zahvalan što Opolo nisu izbacili pa i dalje mogu uživati u njemu.
Još jedan dokaz njihove kvalitete je činjenica da u Šibenskom kraju svaki ozbiljniji restoran ima barem jedno njihovo vino. Ako vam i to, samo po sebi, nije dovoljno, evo vam još jedna činjenica: ne znam da li sva, ali sigurno bar većina njihovih vina nalazi se na vinskoj karti poznatog šibenskog restorana Pelegrini, koji je nositelj Michelinove zvjezdice. Pričamo, naravno, o restoranu u kojem vlada veliki gastro kralj Rudolf Štefan pa ako vam to nije dokaz kvalitete, tada vam jednostavno nema pomoći.
Izuzetno bitna činjenica je ta da obitelj najveći dio posla obavlja sama; tek kada je u pitanju vrh berbe ili takav neki trenutak, tada uzimaju sezonske radnike. Ne, nije to stvar novca, već želje da sve imaju pod kontrolom, da su potpuno sigurni u svoj proizvod. Naravno da takvi ljudi drugačije gledaju na svoje vino; jednostavno kroz sav taj rad i tu muku drugačije doživljavaš tu bocu koju držiš u ruci.
Naravno, postoje i neki planovi za budućnost. Razmišlja se o smještajnim kapacitetima, što bi vinski turizam podiglo na sasvim drugu dimenziju; imali bi tada puno veće mogućnosti rada na vlastitom imanju. Posebno me veseli njihova najava ili bolje reći razmišljanja o proizvodnji pjenušca od maraštine. Naravno tu će tražiti još neku sortu koja bi tu bila, u nekom malom postotku, radi kiseline. Poznavajući njih, ne sumnjam u kvalitetu tog pjenušca.
I da, možda ovo ne bih trebao reći, ali ta ideja mi se toliko sviđa da ju moram spomenuti, jer bi to bio fantastičan potez. Ante me, pomalo sramežljivo, pitao za mišljenje o proizvodnji kvasine, aceta, aceta balsamica... Naravno, kao veliki fan takvih proizvoda, kojih na našoj sceni i nema puno, oduševljeno sam podijelio s njim svoja znanja i strasti prema tim proizvodima, tako da možda u budućnosti dobijemo i ozbiljnu liniju vinskih ocata, kvasina, aceta balzamika... Bude li to tako, nitko sretniji od mene!
Na kraju, evo i što smo od vina kušali:
- Maraština 2017
- Rose 2018
- Opolo 2018
- Babić 2017
Ako vas put vodi pored Šibenika, obavezno svratite kod obitelji Rak, a vjerujte mi, isplati se "potegnuti" iz drugih krajeva i samo zbog njih.