Dugo sam odgađao ovaj tekst. Jednostavno nisam bio siguran iz koje bih ga perspektive pisao - isključivo kao ljubitelj vina ili kao kritični novinar, kao Hrvat ili kao stanovnik svijeta. Možda me određuje i činjenica da sam živio u Jugoslaviji. Da, puno je bilo tih možda, a onda sam shvatio: ovaj tekst moram napisati samo kao čovjek, ni više, ni manje od toga. Niti jedna me druga činjenica više ne određuje, nego činjenica jesam li čovjek ili nisam.
Dakle, još tamo sredinom lipnja, zahvaljujući mom drugu i prijatelju Dejanu Vraniću, krenusmo put Topole, na vinski festival vinara Šumadije. Ako ne znate, to vam je između Beograda i Kragujevca. Za Beograd svi znamo; Kragujevac - tamo su se proizvodili stojadini i fiće, što bi rekli -balkanski Detroit, ali Topola... E, to već ne znam, a onda mi kažu: "Morao si čuti za Oplenac." Tu mi se pali neka žaruljica, mislim da sam čitao da će Novak Đoković raditi vinariju negdje u Oplencu. Stvarno, Novak je kupio zemlju u oplenačkom kraju, s namjerom da gradi vinariju; probat ćemo i to, nadam se, jednog dana.
Oplenac je brdo pored Topole, čiji naziv potječe od oplena, drvenih dijelova volovskih kola koja su se pravila od hrasta i cera kojima je ovo brdo bilo prekriveno.
Sam Oplenac, u stvari cijela ta regija je predivna, lagano brežuljkasta, pitoma, kao stvorena za uzgoj vinove loze, a tamo su vinovu lozu uzgajali još u doba starih Rimljana. Presudnu ulogu u napretku i ozbiljnom razvoju vinarstva i vinogradarstva ovog kraja predstavljalo je osnivanje Venčačke vinogradarske zadruge 1903. godine koja je okupila vinogradare. Grožđe i vino i danas predstavljaju simbol svakog sela ove oblasti. Stoga ovaj kraj s ponosom krasi titula prijestolnice srpskog čokota.
Festival, kojeg sa ciljem unapređenja vinskog turizma, organizira Udruženje vinara Šumadije, održao se u staroj kraljevoj vinariji koja je jedna od najstarijih vinarija u Srbiji. Osnovao ju je kralj Aleksandar I Karađorđević 1931. godine. Nakon dugog razdoblja neaktivnosti, vinarija 2007. godine ponovo počinje proizvoditi vina iz vlastitih nasada. Danas proizvode Sauvignon blanc, Pinot blanc, Chardonnay i Cabernet sauvignon, a degustacije za posjetitelje organiziraju se svakog dana. U sklopu vinarije nalazi se muzejska postavka s dijelom opreme iz 1931. godine, uvezene iz Francuske, zatim razne knjige, priznanice, boce, i neke od prvih bačvi u kojima je starilo kraljevo vino. Među njima su tri bačve koje su kralj Aleksandar i kraljica Marija dobili 1922. kao svadbeni poklon od predstavnika tri konstitutivna naroda Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Na svakom je izrezbaren po stih himne tog naroda.
Kraljeva vinarija je prepoznatljiva i po jedinstvenoj vinoteci - u podrumu vinarije, na 12 metara dubine, čuva se kolekcija koju čini oko 280 arhivskih butelja; najstarije vino iz ove kolekcije je žilavka iz 1931. godine, a najmlađe je staro 55 godina.
Nego, da se vratimo na početak. Prođemo mi, tako, Beograd i vozimo se ka festivalu, a meni u glavi svakakve misli. Moram priznati da sam gadno pogriješio. Bio sam, naravno, na previše lokalnih vinskih događanja po Lijepoj našoj i znam kako većina njih završava; da skratim, puno ljudi s previše alkohola, glazba koja mi se ne sluša, ako je to glazba (rekli bi neki moji, cajke i to loše) i tako, sve u svemu, nije nešto. Ako je tako kod nas, što me tek čeka tamo negdje, oko Topole, a ne znam točno ni gdje. Da, priznajem, sve su mi se misli vrzmale oko tog pitanja. Do bola je to velika greška i sad, Tomica, budi čovjek i priznaj. Priznajem!
Dakle, sam festival održava se u dvorištu kraljeve vinarije; apsolutno odlično mjesto. Međutim, po samom dolasku, doživljavam šok. Ekipa u lanenim hlačama i sakoima, dame u laganim ljetnim toaletama i štiklicama, ali ne dio publike već većina. Lagano šeću od izlagača do izlagača; nisam vidio da itko tetura.
Vrh cijele priče je što, naravno, svira muzika, živa, ali... Ljudi moji! Svira vrhunski jazz orkestar! Pjevačica, više nego odlična. Ne znam jesam ikada bio na toliko urbanom lokalnom vinskom festivalu. Kod nas sam to doživio isključivo na nekim manjim vinskim događanjima i to mahom u glavnom gradu.
Dakle, cijeli festival je održan u iznimno urbanom tonu. Vinari iznimno susretljivi; odgovorit će na svako vaše pitanje. Kušajući vina iz odličnih Riedelovih čaša, brzo shvaćate da su im vina odlična. Meni su, osobno, top bila crna vina iz podruma Radovanović. Bilo je tu još odličnih vinarija, a ja ću izdvojiti Vina Aleksandrović - iznimno ozbiljna priča, ali o tome kasnije. Kako je događanje polako odmicalo u noć, tako očekujete pomalo raskalašenost i... Ipak, popilo se... Međutim, ništa... Ekipa se i dalje ugodno zabavlja, jedino si je bend dao malo oduška pa su odsvirali par rock'n'roll stvari. Naravno, treba spomenuti da, nakon što smo stigli, ubrzo smo shvatili da veliki dio ljudi, što novinara, što samih vinara, ali i "običnih" ljubitelja vina, zna tko smo i što smo. Prate G.E.T. Report; vidiš kroz razgovor da čitaju naše tekstove i ne govorim to radi samo hvale, već iz toga zaključujem da prate što se zbiva u regiji kada je vino u pitanju.
Odlično smo se proveli, jer organizacija festivala je na odličnom nivou, vina su više nego dobra, a ekipa pozitivna, urbana, ni jednu lošu riječ nismo doživjeli; baš naprotiv, osjećali smo se pomalo kao zvijezde, a tu se baš ne snalazimo. Da, provod je bio odličan, a ja sam ipak bio pomalo tužan; razmišljao sam o tome zašto većina naših vinskih događanja ne može biti na ovakvom urbanom nivou. Nadam se da jednom hoće. Neću vam sada pisati o vinima, jer ih nisam baš zapamtio kako treba; bio sam previše iznenađen ovakvom urbanom pričom. Vina ću morati kušati ponovo pa da malo bolje upoznam radove šumadijskih vinara.
Sljedeći dan je u vinarijama Šumadije bio Dan otvorenih vrata. Priključilo nam se pojačanje iz Hrvatske predvođeno profesorom Ivanom Dropulićem i vinarom Ivanom Enjingijem pa smo posjetili vinariju Aleksandrović. To je iznimno moderna vinarija u kojoj su suvremena tehnologija i svjetski trendovi skladno spojeni s tradicijom. Vinarija Aleksandrović se pored proizvodnje vina bavi i vinskim turizmom na vrhunskom nivou, što potvrđuje godišnja posjeta od preko 15.000 ljubitelja vina u okviru organiziranih i individualnih posjeta. U pratnji stručnog vodiča, organiziran je obilazak vinarije i degustacija vina iz ponude vinarije.
Posebna preporuka: vino Rodoslov.
Vinarija Radovanović, također pomalo modernističkog izgleda, ali s fantastičnom barrique salom, u kojoj se njihova najkvalitetnija vina čuvaju u bačvama od francuskog, američkog i srpskog hrasta i na koju su posebno ponosni, vinarija je koju je osnovao Miodrag Mija Radovanović, jedan od najboljih i najiskusnijih srpskih vinara.
U degustacijskoj sali vinarije smo, uz Miju Radovanovića i njegovu suprugu, proveli vrlo ugodne trenutke te kušali ponajbolja vina ove vinarije.
Posebna preporuka: vino Cabernet Sauvignon Réserve Special, proizvedeno povodom 25 godina postojanja Vinarije Radovanović.
Znam da neki neće biti zadovoljni ovakvim tekstom, čisto s političke osnove, ali nekako me nije briga. Kao čovjek, veselim se što su me ovako ugodno iznenadili u Oplencu i nadam se će to, što sam tamo doživio, postati standard u regiji, jer samo nam stalnim napretkom može biti bolje.
Na kraju, hvala Mileti Popoviću, ekipi iz Vinske Ilegale i posebno Milanu Peroviću, što su bili odlični domaćini. Svima kojima se ovaj tekst baš i ne sviđa mogu reći samo jedno: uključite CD player, ubacite CD Gorana Bareta i pustite pjesmu "Gdje je nestao čovjek"...
