Nije svaki ponedjeljak običan i sumoran. Kada udruga WOW zove u vinoteku Vivat na druženje sa sestrama Kolar, Kingom i Sibilom, dan ne može biti običan, a posebno ne sumoran. Ekipa koja je realizirala ovaj događaj, a to su Martina Bek, Stanka Miljković i Ivana Valić, naravno uz podršku i supervizorsku ulogu Sanje Muzaferije, odabrala je za svoje gošće i nas nekoliko pripadnika, kao, jačeg spola, šest vina iz široke vinske palete obitelji Kolar.
Iznimno simpatične sestre Sibila i Kinga Kolar lagano su nas kroz ugodno druženje upoznale s vinima. Obitelj Kolar živi i radi u Baranji točnije u mjestu Suza; tako i dolazimo do naziva njihovog brenda - Suza Baranjska. Trenutno proizvode oko pedeset tisuća boca vina i to od 14 sorata. Po mom mišljenju, možda je to i malo previse sorata, jer ovako niti jednu nemaju u većim količinama. Gledajući, pak, s druge strane, u sklopu vinarije imaju i veliku degustacijsku salu te odličan smještaj u nekoliko soba. Tako da mi je jasna širina vinske palete - nastala je u želji da zadovolje sve svoje goste.
Vinarija Kolar pravi je primjer obiteljskog posla. Cijela obitelj radi u vinariji - otac, majka, obje sestre i njihovi životni partneri i zna se tko što radi. Tata Kolar, Lajoš, još uvijek je glava obitelji. On je pomalo i vizionar u cijeloj priči. Njegova ideja da naprave kamp za bicikliste koji dođu sa šatorom ili pak autom i kućicom pa okolicu obilaze biciklom, nije baš u startu pala na plodno tlo. Međutim, prošlo ljeto kamp je bio konstantno popunjen. Financijski, povrat uloženog je možda spor, ali dugoročno siguran.
Uz odabrana vina sestre su donijele i baranjske delicije: kulen, kulenovu seku, slaninu, čvarke, a pun pogodak je bilo grožđe ubrano tog jutra u Baranji. Možda je i postojala mala sumnja u to kako će se vina sljubiti uz ta jaka i moćna baranjska jela, ali brzo shvatite da Kolari njeguju stil polusuhih vina koja odlično idu uz Baranjske delicije. Da, znam, već mnogi vrtite glavom na spomen polusuhih vina, ali treba reći da su njihova vina izuzetno dobro izbalansirana. U stvari, taj ostatak šećera skoro i ne primjećujete; vina su harmonična, pitka, s dovoljno kiseline i ne prejakim alkoholima te su sva izrazito sortna.
No krenimo, redom kojim smo i kušali vina.
Kroz degustaciju nas je vrlo ležerno i ljupko, ali u isto vrijeme stručno i autoritativno, vodila Vivatova enologinja Ivana Valić.
Prvo vino je bio Rajnski Rizling, boje svijetlog meda, aroma poljskog meda, timijana, kima i vrlo intenzivnog mirisa cvijeta maslačka... Miris ovog vina je vrlo čist i ugodan, tako da svjesno pomalo odgađate samo kušanje, da bi ga što duže mirisali. Kad ga konačno odlučite kušati, naći ćete u njemu okuse meda, timijana, likoricije i dosta začinskih aroma. Vino je to izrazito dobre aromatike i lijepih kiselina, vrlo užitno i pitko. Petrolejske note svojstvene Rajnskim Rizlinzima osjete se tek u tragovima. Mislim da će mu te note doći kasnije, sa starenjem. U svakom slučaju, jako lijepo vino.
Sljedeći nam je u čaše stigao Zeleni Silvanac. Moram odmah reći da nisam baš fan Silvanca, ali kako svakom vinu dam šansu da me iznenadi, tako sam dao i ovom Zelenom Silvancu. I da vino me oborilo s nogu. Dakle..! Zeleni Silvanac iz 2016. polusuh s 13,2% alkohola. Na nosu osjetite suhu travu, mokri kamen i izrazite "mesnate" note. Sam miris vas vuče da probate vino, jer već na nosu osjetite da se radi o velikom vinu. U okusu smo našli okuse zelene salate, blagu slanost i mokri kamen, osjeća se blago začinsko bilje i, naravno, lagano slatkaste note. Vino je veliko, moćno, izrazite sortnosti i odlične aromatike, perfektno izbalansirano; vjerojatno najbolji Zeleni Silvanac koji sam ikad probao i po mojem mišljenju najbolje vino večeri.
Sljedeće vino koje su organizatorice pripremile bio je Pinot Sivi. Vino iz 2016. godine, poluslatko, s 13,9% alkohola. Čini se kao da je to malo previše alkohola, ali s obzirom na to da je poluslatko, ne smeta prilikom konzumacije. Na nosu ćete osjetiti mirise trave, slatkog grožđa i zelenog lišća, dok ćete u okusu naći dunju, marelicu i blagi okus slatkog grožđa. To je vino s lijepim kiselinama, užitno i lijepe aromatike te s jako lijepo posloženim kiselinama, posebice za jedno poluslatko vino.
Sljedeće vino našlo se pod posebnim povećalom, jer se radi o vinu Rose Suza Baranjska, a znamo tko organizira Pink Day ili kako to volimo reći najružičastiji vinski dan u godini; naravno, radi se o udruzi WOW. Tako smo i ovaj Rose izanalizirali s posebnom pažnjom. Vino je iz 2016. godine, polusuho, s 12,5% alkohola. Boja mu je blijedo crvena s ciglastim odsjajem. Na nosu je pomalo fenolan, miriše na gorko drvo ili peteljke, a u pozadini se osjeti grožđani mošt i tek blago jagode. Na nepcu je pomalo fizzy, slatkasto, okus razrijeđenog voćnog soka s mineralnom, kiseline su prilično nemirne i u afteru se osjeća gorkasto drvo. To što je fenolno i gorkasto, ukazuje na to da je vino pomalo staro i umorno. Međutim, oko toga se povela zanimljiva rasprava, jer u svijetu se pojavljuje trend konzumacije starijih rosea, odležanih; o toj temi mogli smo slušati i na jednoj od radionica na prošlom Pink Dayu. Hoće li takav trend zaživjeti i kod nas, tek treba vidjeti.
Nakon rosea, stiglo nam je prvo crno vino (ili crveno, kako ga već želite zvati). Probali smo Frankovku linije Personal Collection. To je vino iz 2013. godine, suho, s 12,6% alkohola. Vino je predivne, dubinsko rubinske boje. Na nosu ćete odmah naći šljivu, nar i zeleni papar. Na nepcu u prvi plan dolaze šljive, papar i kožnate note. Osjetit ćete fine tanine, koji su odlično u balansu s vrlo jasnim kiselinama. Možemo reći da je to jako ukusna, fino izbalansirana i karakterna frankovka.
Zadnje vino koje smo kušali bio je Cabernet Sauvignon Personal Collection iz 2013. godine s 12,9% alkohola. Vino je boje višnje. Na nosu se osjeti crveno voće, posebno crni ribizl, a zatim crvena paprika i blage kožne (animalne) note u iznenađujućem balansu s ostalim mirisima i to daje vinu veliku mirisnu kompleksnost. Na nepcu se osjete džem od crnog ribiza, paprika i gusti sok od crvenog voća. Osjetit ćete fine kiseline i još žive tanine. Vino je jasne aromatike i karaktera, ali još uvijek premlado za konzumaciju; po mom mišljenu tek će za 2-3 godine biti u punoj snazi.
Na kraju, treba reći da je, prema kušanom, pred obitelji Kolar vrlo svijetla vinska budućnost. Za njih ćemo još sasvim sigurno čuti. Naravno, sve čestitke ekipi iz udruge WOW na organizaciji, koja je bila odlična, kao i na izboru vinara, ali i mjesta događanja... Naime, vinoteka Vivat u Folnegovićevoj pokazala se kao izvrstan ambijent. Kako je G.E.T. Report bio jedina redakcija na ovom događanju, zahvaljujemo organizatorima na pozivu. I drage WOWice, ovo ste napravile ovaj ponedjeljak i, što se nas tiče, možete i svaki sljedeći. Bilo je odlično!