Kad već mi nismo mogli do vinarije Boškinac, Boškinac je došao k nama, točnije u Pupitres - boutique vinske kulture.
3 sata druženja s Borisom Šuljićem, koje je Jelena perfektno moderirala, prošla su u hipu, što nije čudno kad se zna da Boris spada u sam vrh hrvatske enogastro scene. Iako je noć prije orkanska bura zatvorila otok Pag, Boris je našao način kako doći i s nama podijeliti svoju priču.
Ta priča je bila uncut, bez cenzure, priča o uspjehu, ali i priča o promašajima koji su doveli do uspjeha. Svako od 8 vina kojeg smo kušali imalo je svoju priču protkanu ponosom, tugom, strašću, ljutnjom i svim drugim emocijama koje donosi proizvodnja vina na klimatološki škrtom i nerijetko prema vinogradima okrutnom otoku Pagu. Tako je 99% vinograda Boškinac u svibnju 2019. stradalo od bure s posolicom. Ostalo je vrlo malo grožđa. Odlučili su pobrati preostalo grožđe i napraviti vino pod imenom Potribica. Napravljeno je ukupno oko 1.750 butelja koje su sve prodane, a sav prihod doniran je u humanitarne svrhe za udrugu RokOtok (jedna je i u našem podrumu).
Ono što je posebno upečatljivo je činjenica da Boris, unatoč tome što proizvodi senzacionalna vina, što njegov restoran ima Michelinovu zvjezdicu i što je prvi otvorio klub Calypso na Zrću (Anja mu je posebno naglasila da je prva i zadnja runda dok je ljetovala u Novalji bila tamo) čvrsto stoji s obje noge na tlu, jer kako i on sam kaže na putu do uspjeha "pobrao" je puno šamara.
Takva su mu i vina; kad god mu je priroda opalila šamar, on je njoj u inat proizveo sjajno vino.
Počeli smo s pjenušcem Viaz koji je nastao iz činjenice da je 2014. bila loša za vino i trebalo je proizvesti nešto kako podrum ne bi bio prazan i Boris je uspio s tim. Danas, s puno više samopouzdanja proizvodi pjenušac i to se definitivno osjeti u čaši. Nakon pjenušca, red je došao na bijela cuvée vina (Calma i Boškinac bijeli cuvée) a nastavili smo s odležalim Gegićem, autohtonom paškom sortom, naziva Ocu, jedinstvenu posvetu Borisovom ocu i njegovim precima. S Refulom smo otvorili niz crnih Vina, iza kojeg je slijedio decentni Boškinčić, a finale činilo je najreprezentativnije vino, zaista veliko vino Cuvée Boškinac iz 2013. i 2016., koje nas je u potpunosti razoružalo. Cuvée Boškinac izlazi samo u najboljim berbama, neke se berbe preskaču, a kad je grožđe bar donekle dobro onda se ono koristi za proizvodnju mlađeg brata Boškinčića.
Zbilja smo uživali u svakom trenutku druženja koje je završilo tako što je Boris odsvirao Azru na gitari koju je Jelena izvukla iz nekog kuta.
Borisu smo već najavili dolazak u vinariju u proljeće, čemu se jako veselimo.
