Zadnjih par mjeseci pišem vrlo subjektivnu kolumnu na portalu menu.hr; pišem na poziv prijatelja iz mladosti, Renea Karamana, sjajnog fotografa i malo manje sjajnog haklera iz zlatnih dana Keglića. Pišem o hrani, putovanjima, vinu i inim hedonističkim trenucima, a sve to u kolumni naziva Ottošestvije.
Sve te moje male literarne uratke doživljavam kao dobrodošlu razbibrigu koja čini antipod ozbiljnosti svakodnevice.
Jedna od tih kolumni imala je za temu krasan izlet u Ilok, tj. Principovac i vinariju Iločki Podrumi, kao i moje predavanje koje sam održao u sklopu 3. G.E.T. konferencije o eno-gastro turizmu, a čija tema je bila arhitektura u vinarstvu.
Tema izuzetno interesantna i vrlo široka, s nizom fantastičnih primjera iz cijelog svijeta i vrlo teško savladiva u okviru polusatnog predavanja - i tako se rodila ideja da tu temu produbimo nizom osvrta koji bi postali redovni prilog mjesečnog G.E.T. Reporta.
Eto, pred Vama je prvi primjer i to ne bilo koji, nego onaj kojeg poznajem najbolje - moj projekt, vinarija Korta Katarina u Orebiću na Pelješcu.
Vinarija ima pravu hrvatsku priču; objekt je nastao u tridesetim godinama prošlog stoljeća kao odmaralište Narodne Banke FNRJ, pedesetak metara iznad mora, s krasnim arboretumom, vlastitom plažom i velikom parcelom.
U privatizaciji je preprodavana nekoliko puta da bi ju, na kraju, prije petnaestak godina kupila američka obitelj Anderson i to nakon što su odustali od kupnje vinarije Grgić u Trsteniku. Osim starog objekta i pripadajućeg zemljišta, kupljeno je i nekoliko hektara starih vinograda na položajima Postup i Dingač, a posađeni su i novi nasadi na istim položajima. Osim vlastitih vinograda, Korta Katarina otkupljuje groždje na Pelješcu i na Korčuli.
Toliko o činjenicama, a sada ono stvarno interesantno:
Kako profesionalno pristupiti projektu vinarije i koji su elementi posebno bitni?
Tehnološki gledano, potrebno je osigurati prostore za prihvat grožđa, sortiranje, muljanje, prešanje, smirivanje, fermentaciju, odležavanje... A paralelno s time i prostore u kojima se konačni proizvod prezentira kupcima, kuša, degustira.
Kada pogledamo sve prostore koje sam naveo, odmah postaje jasno da treba razlikovati front of house od back of house prostora i upravo to postavlja prvi veliki zadatak pred projektanta: kako čisto tehnološke prostore uključiti u prezentaciju vinarije i dati posjetitelju cijelovitu sliku proizvodnje, čuvanja i degustacije vina?
U vinariji Korta Katarina taj zadatak je riješen izgradnjom novih prostora ukupne površine od ca 3000 m2 na tri nivoa i spajanjem, u podzemnom dijelu, sa starom zgradom koja bi ovo ljeto (2017.) trebala biti privedena namjeni kao luksuzni hotel i restoran.
Posjetitelj vinarije ulazi na nivou prizemlja, u kojem su kušaona i shop, ali i prostor prijema grožđa u vrijeme berbe.
Iz prizemlja se spušta u prostor fermentacije i čuvanja vina u inoxu, naravno s potpunom kontrolom temperature vrenja.
Iz suterena se spušta u podrum, u kojem se čuvaju vina u barrique bačvama; ovaj prostor je kompletno klimatiziran i opremljen sustavom vlaženja zraka u svrhu konstantnog održavanja idealnih uvjeta odležavanja vina.
Ciklus posjeta, ali i proizvodnje, završava povratkom u prizemlje i kušanjem u pomalo arhaičnom, ali sigurno ugodnom prostoru kušaone koji je uređen od strane kućne dizajnerice Andersonovih... noblesse oblige :)
Mislim da je nužno naglasiti da je upravo ta simbioza proizvodnje, prodaje i kušanja vina s vrhunskim smještajnim i gastronomskim sadržajima ono čemu treba težiti ako razmišljamo o budućnosti hrvatskog eno-gastro turizma.
Moj zadatak vidim u tome da iskoristim ovaj medij da prikažem sve kvalitetne primjere u Hrvatskoj, kao što su: Boškinac, Saints Hills, Principovac, San Rocco, vinarija Kozlović... i dam osvrt na relevantne svjetske primjere vrhunskih vinarija koje su oblikovali vrhunski arhitekti...
Dakle: Be prepared!