Kada smo iz centra Osijeka krenuli put Baranje, termometar na automobilu je pokazivao minus petnaest Celzijusovih stupnjeva. Vani je bilo ledeno, ali istovremeno i izrazito sunčano. Vozeći se od Osijeka prema Bilju, preko Vardarca, Luga, Grabovca uživali smo u prizoru ravnice prekrivene snijegom. Izložen zrakama sunca snijeg se bljeskao i presijavao čineći pejzaž dostojnim divljenja. Na izlazu iz Grabovca na horizontu su se već počeli nazirati obrisi Kneževih vinograda pod obroncima Banovog Brda i vinogradi prekriveni snijegom. Od 12 vinskih cesta koliko ih se nalazi u Osječko baranjskoj županiji, 8 ih se nalazi u Baranji, a na području općine Kneževi vinogradi tri. Jedna od te tri vinske ceste je i Vinska cesta Zmajevac. Na izlasku iz Kneževih vinograda prema Suzi cesta se počela penjati na obronke Banovog Brda i vijugati. Svjestan da je Zmajevac baranjska, a ne bih pogriješio niti da kažem panonska vinska meka, sve bliže, bio sam ispunjen osjećajem lagane euforije.
Svaki put kada bih došao u Zmajevac, otkrio bih da je u selu renoviran neki oronuli vinski podrum i zapušteni vinograd ili bih kušao neko novo vino renomiranih vinara.
Svaki boravak u Zmajevcu bio je rapsodija za nepce. Proslava Vinceške je bila dobra prilika da u Zmajevac dođem ponovno.
Kroz misli su mi proletjeli stihovi jedne stare pjesme posvećene Baranji:
Tu sam i kad grožđe zrije,
I kad se mlado vino pije
I za Martinje,
Kad se na trsove kupi prvo inje
I za Vincekova,
Kada se otvara sezona nova
Baranja s pravom nosi ime Majka vina,
Jer sva su ondje neopisivo fina
Blagdan svetog Vinka je 22. siječnja, ali se u Baranji Vinceška ne obilježava jedan dan, kao u nekim drugim vinogorjima, nego se slavi nekoliko dana. Prvi je proslavu započeo vinski gigant Belje na svom vidikovcu na Banovom Brdu, a nastavile obiteljske vinarije u subotu i nedjelju. Stoga u Baranji možemo govoriti o danima Vinceške, tj. o Vinceški kao višednevnoj manifestaciji.
Inače, Vinceška je lokalni, baranjski naziv za proslavu blagdana sv. Vinka kojim vinogradari obilježavaju početak nove vinogradarske godine. Nije Vincekovo, Vinkovo, niti Vincelovo, već Vinceška.
Povijesna vrela na mađarskom jeziku govore da se u Ugarsko Vinceška počela prvo obilježavati u baranjskom trokutu, tj na području današnje hrvatske Baranje, a tek kasnije je uvedena u Villány i okolna vinogorja.
Za posjet baranjskom vinogorju odabrali smo subotu, dan prije same Vinceške. Zašto baš subota? Kao što je navedeno u petak je proslavu otvorilo Belje, u nedjelju je sam blagdan sv. Vinka i udarna fešta, a subota, dan između je prilika da se u opuštajućem ritmu obiđu vinski podrumi i uz laganu čašicu vina popriča s vinarima.
Vinoteka Baranyai Julia
Naša Vinska ekskurzija započela je u vinoteci Baranyai Julia koja se nalazi u istom prostoru sa zavičajnim muzejom. Dočekala nas je voditeljica vinoteke Gabriella Gerštmajer, koja je ujedno i dopredsjednica Udruge za njegovanje običaja Mađara Surduk. Prije razgovora natočila nam je, a što drugo nego - čašu vina. Prvo smo kušali odličnu graševinu Mihalja Gerštmajera, a potom i izvrstan rose Atile Anđala.
Ova vinoteka je uređena u sklopu županijskog projekta Wine tour financiranog sredstvima Europske unije. Osim ove vinoteke postoje još vinoteke u Feričancima, Drenju, Dalju, te regionalna vinoteka u osječkoj Tvrđi, kod nedavno obnovljenih Vodenih vrata. O načinu rada vinoteke Gabriella kaže:
Naša intencija je da na jednom mjestu imamo izložena sva buteljirana vina baranjskog vinogorja. U vinoteci imamo 200 butelja iz 20 različitih podruma i 16 sorti vina. Na žalost, ima i puno vinskih bisera koji nisu buteljirani, te koje nismo u stanju prezentirati, ali ovdje posjetitelji mogu dobiti sve informacije o vinarima, pa i onima koji vino prodaju isključivo u rinfuzi. Ima puno malih proizvođača koji imaju svega nekoliko hektar vinograda i kojima se ne isplati buteljirati vino već ga prodaju direktno na kućnom pragu. Uveli smo gospodarsku djelatnost, te možemo i prodavati butelje zainteresiranim posjetiteljima zainteresiranim posjetiteljima, no nemamo dovoljne skladišne kapacitete. Ali zato uvijek imamo informaciju koji se vinari trenutno nalaze u svom podrumu ili kušaonici, te posjetitelje upućujemo njima na degustacije. S jedne strane, zbog autentičnosti doživljaja i bolje je da kušaju vina izravno kod proizvođača. Udruga za njegovanje običaja Mađara Surduk u kojoj obnašam dužnost dopredsjednice dobila je ovu kompletnu kuću na upravljanje. Osim vinoteke u kući nalazi i zavičajni muzej. Tada smo u rad vinoteke počeli intenzivnije uključivati i vinare. Osim što informiramo turiste želimo biti i na usluzi lokalnim vinarima u smislu da koordiniramo i zajednički organiziramo događaje važne za promociju Zmajevca kao turističke destinacije, poput proslave Vinceške, Martinja i Vinskog maratona. Na taj način vinoteka je postala integrativni faktor lokalnih vinara. Isto tako moram pohvaliti restoran Josić, jer uvijek su za akciju i sudjelovanje u projektima značajnim za selo. Za vrijeme takvih manifestacija daju posjetiteljima da ispeku svoje kobasice ili slaninu na njihovoj vatri iako nisu gosti restorana. Bitno je da se nešto u mjestu događa. Zato stalno i organiziramo neke manifestacije, s ciljem da se izgradi profil, identitet turističke destinacije, a ako se ljudi dobro provedu doći će i mimo manifestacija. Osim Josića uvijek možemo računati na pomoć nekoliko vinara iz sela, te iz Suze i Karanca."
Vinski maraton je najmasovnija zmajevačka manifestacija, prošle godine imali smo rekordnih 1300 natjecatelja, a vjerojatno je još bilo toliko posjetitelja. Vinski maraton se počeo organizirati u sklopu obilježavanja dana sela, tj. mjesnog odbora, a sad pomalo u šali kažemo da je dan sela u sklopu Vinskog maratona. No u svakoj šali ima i određena doza istine. Ova manifestacija nadrasla je sva naša očekivanja i svake godine je progresivno rastao broj natjecatelja.
Prošle godine izradili smo 1400 majica, 1300 čaša, trebalo nam je dva kilometra užeta za držače čaša, izrađeno je 1300 ručno šivenih držača čaša, uže je ručno prevučeno kroz oko 5000 rupa, podijeljeno je preko 20 000 bonova na sajmu, imali smo 30 štandova, 8 skupina folkloraša iz 6 zemalja...
Vinski maraton funkcionira isključivo na volonterskoj bazi. Svi volonteri koriste svoje mobitele, nema dnevnica niti putnih troškova. Na sam dan maratona volontira preko 60 ljudi.
Prošle godine proslavu svetog Martina podigli smo na malo viši nivo. Organizirali smo Prvi festival mladih vina u Zmajevcu. Koordinirali smo vinare i predložili im da se uvede jedinstvena vinska valuta – maligan. Paketi s maliganima se kupuju u vinoteci i potom se mijenjaju za vino u svakom od podruma uključenih u program.
Tijekom festivala mladih vina u Zmajevcu se otvorila prva Narodna banka vina u Hrvatskoj sa sjedištem u ovoj vinoteci. Maligan je valuta Zmajevačke narodne banke vina, koja ima realno pokriće (1maligan - 1dcl vina). Na maliganima se nalazi pečat grada Zmajevca na kojem se nalaze crkva, selo, brdo, vinograd i zvijezde. Inače, porijeklo naziva maligan je iz francuskog jezika i označava volumni postotak alkohola u vinu.
Uveli smo i valutu funtu koja se mogla razmijeniti za hranu tijekom festivala. Na jednoj strani novčanice je motiv katoličke vinske ceste, reprodukcija slike Laszla Petrike, a na drugoj strani je pečat grada Zmajevca, Crvena Marta i baranjski motiv karakterističan za Zmajevac: cvijet trešnje. Naziv funta (0,453 kg) dolazi iz legende o Crvenoj Marti.
Maligani i funte će se koristiti i na budućim manifestacijama. Ako netko ne uspije potrošiti sve maligane, neka se ne brine, vrijedit će mu i nagodinu!
Što se imena vinoteke tiče, ljudi obično ostaju zbunjeni i ne znaju ga rastumačiti. Baranyai Julija je bila učiteljica. Rođena je kao Schneider. Nikad nije osnovala obitelj i cijeli život je posvetila selu i Baranji, te je kasnije promijenila i prezime u Baranyai. Upravo je ona skupila izložbu zavičajnog muzeja u kojem možete vidjeti i arhaičnu opremu obradu vinove loze i pravljenje vina.
U Zmajevcu su vinari stacionirani u tri ulice. U Ružinoj Ulici nalaze se vinari Čočić, Guštin, Majorić i Varga – poznat po kupaži crvenih vina nazvanoj Zmajevačka viagra, te po nekim kod nas malo zastupljenim sortama poput plave kadarke.
U katoličkom surduku nalaze se Čokot čarda, restoran i vinarija Josić, te podrumi Kusić i Zajec. Restoran vinarije Josić jedan je od najpoznatijih restorana Istočne Hrvatske i većini ljudi iz ostatka Hrvatske prva asocijacija na Zmajevac je upravo ovaj restoran. Odlikuje ga dobra hrana i ugodna, rustikalna, domaćinska atmosfera. Jedan je od rijetkih restorana na ovom području na kojem se uvijek može naručiti meso od patke.
U reformatorskom ili deak (na staromađarskom deak znači đak, ova ulica je nekad vodila do zmajevačke gimnazije koja je u 17. stoljeću bila poznata diljem Europe, zato se zove i đačka ulica) surduku koji počinje od kalvinske crkve nalaze se gatori Anđal, Gerštmajer, Đerfi, Kovač, Kromer, Martinov i Pavlović.
Surduci (sutjeske) su se oblikovali djelovanjem vodenih bujica s padina Banovog Brda. U surducima žitelji tradicionalno prave podrume i ostave izdubljene u praporu i nazivaju ih gatorima.
Osim vinoteke i muzeja, vinskih podruma, restorana i čarde u Zmajevcu se nalazi i privatni smještaj Baranjski dvori, te lovačka kuća Monjoroš.
Vinarija Pavlović
Prva vinarija koju smo posjetili je Vinarija Pavlović. Riječ je o mlađoj no ambicioznoj vinariji. Atmosfera je bila vesela. Vlasnik se zabavljao u društvu prijatelja, poznanika i suradnika. Uz kapljicu izvrsne graševine vlasnik vinarije otkrio nam je razloge i motive ulaska u svijet vinarstva.
Iako nisam iz vinarske obitelji, oduvijek sam imao tu neku strast prema vinu. Često sam se vozao po Baranji i gledao kako propadaju vinogradi zato što ih nema tko obrađivati. Stari su onemoćali, a mladi su se odselili. Bilo je dosta vinograda koji su se prodavali za relativno skromne novce. Sva sreća da sam imao financijske mogućnosti i ušao u ovaj posao. Revitalizirao sam vinograd i obnovio vinski podrum. Još uvijek učim, ali sam zadovoljan kako se odvija ova moja vinska priča. Drago mi je ovdje doći, ja volim te starine. Nemam obiteljskih veza s ovim krajem, ali sam se zaljubio u njega. Spasio sam četiri podruma uredivši ih u izvornom, autohtonom stilu. Jedan je bio srušen, a i ostali bi se u međuvremenu srušili. To su stari podrumi, bili su nekoć u vlasništvu gazde Štifana i dio su baštine ovoga kraja, a sada su konačno i u komercijalnoj upotrebi, donose prihode meni, a kroz poreze koje plaćam posredno pridonose i općini. Žao mi je što još uvijek ima podruma koji propadaju i nadam se da će se naći investitori koji će ih revitalizirati. Sviđa mi se ova klima, sviđaju mi se ljudi, a i lokalci su prihvatili mene. Većinu vina prodam na kućnom pragu, ne treba mi neka extra reklama. Dobar proizvod najbolja je reklama sam za sebe. Dug je put do uspješnog vinara. Idealno bi bilo kada bi se to umijeće spravljanja vina prenosilo s koljena na koljeno. Francuzi su vinarska velesila prvenstveno zato što imaju kontinuitet i akumulirano znanje i umijeće. Tamo je senzacija kada neki vinar prodaje svoj vinograd, a ovdje kod nas to je postala uobičajena pojava. Stari ljudi onemoćaju, a njihovi nasljednici nisu zainteresirani. Stara poslovica kaže 'Ne prodaje vinograd onaj koji ga je sadio, već onaj koji ga je naslijedio.' Nismo svjesni kakve potencijale imao pred nosom. Treba zasukati rukave i naporno raditi i učiti od onih s većom tradicijom. Nije sramota nikada učiti. Rezultati tada moraju doći. Treba znati starinsku tehnologiju proizvodnje vina, ali istovremeno pratiti i suvremene trendove, te uzeti najbolje od jednog i od drugog."
Potom smo otišli u vanjski podrum isprobati i ostala vina, te smo se uz vinski nektar raspričali o povijesti Zmajevca. Izrastao je iz rimske kolonije Ad novas, a prvi put se spominje 1246 godine pod imenom Verusmorth, a pokraj sela na brijegu Varheđ postoje ostaci tvrđave. Zmajevac je nekad bio grad, a sve do prije stotinjak godina ime mu je bilo Vörösmart. Vörösmart na mađarskom znači Crvena Marta.
Po legendi, Crvena Marta je bila okrutna feudalna vladarica koja je naplaćivala zlatnik za prijelaz preko Dunava. Oni koji to nisu mogli platiti, bili su prisiljeni raditi u njezinim vinogradima. Ugarski kralj Matija Korvin u madžarskim bajkama je poznat po tome da se oblači u seljaka i sakrije svoj identitet. Kada je čuo da Marta naplaćuje korištenje kompe, obukao se u seljaka, došao iz Budima, kopao cijeli dan, pobacao svoje zlatnike u vinogradu. Otišao je nazad u Budim, pa poslao pismo u kojem stoji ultimatum Crvenoj Marti: ako ne prestane naplaćivati korištenje kompe, onda će njegovi vojnici izrezati jednu funtu (0,453 kg) mesa iz njezinog buta i dat će ga psima.
Međutim, Crvena Marta se oglušila na ultimatum pa je kralj poslao kaznenu ekspediciju. Saznavši to, Crvena Marta se sa svojim nagomilanim zlatnicima uputila zapregom prema strmoj litici te se, u strahu od kraljeve kazne, a i zbog bolesne želje da njeni zlatnici ostanu samo za nju, s kočije bacila u Dunav. Kočija se zaustavila tek kod Zmajevca te otuda i staro ime selu. Njezin bič je nađen kod Batine pa otuda i naziv sela Batina.
U osječkoj udruzi CroCulTour – Hrvatsko društvo kulturnog turizma, koju vodi muzejska pedagoginja i sveučilišna specijalistica kulturnog marketinga Jesenka Ricl, niknula je ideja da se uprizori turističko - kazališna living history predstava o crvenoj Marti. Član udruge Siniša Kovač već je napisao scenarij. Navedena udruga već je uprizorila dvije turističko - kazališne predstave: Vinski trg i Veličanstveni most. Vinski trg je najstariji naziv trga svetog trojstva u osječkoj povijesnoj jezgri - Tvrđi. Ime je dobio zato što su na njega svake srijede i subote baranjski vinari dopremali i prodavali vino gostioničarima i vojnicima. Predstava Veličanstveni most prezentira doba Sulejmana Veličanstvenog i most koji je dao izgraditi od Osijeka do Darde i koji je u svoje vrijeme predstavljao jedno od svjetskih čuda. I Zmajevčani se nadaju da će se u bliskoj budućnosti uprizoriti predstava o crvenoj Marti, što će poboljšati turističku ponudu Zmajevca i Baranje.
Današnja hrvatska Baranja krajnji je jugoistočni dio nekadašnje velike ugarske županije Baranya, poznat još i kao baranjski ili dravski trokut. Baranja je u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ušla nakon prvog svjetskog rata i potpisivanja Trianonskog mirovnog sporazuma u Parizu, te je službeno dijelom Republike Hrvatske postala tek poslije drugog svjetskog rata. U periodu između dva svjetska rata bila je u sastavu novosadske oblasti, te kasnije Dunavske Banovine kojoj je sjedište također bilo u Novom Sadu. U sklopu politike slavenizacije mjestima u Baranji mijenjana su imena. Tako je i Vörösmart postao Zmajevac. Gabrijela nam otkriva da ni sami Zmajevčani nisu sigurni zašto.
Postoje tri verzije: prva je da je to zbog legende o Crvenoj Marti u kojoj se pojavljuju i zmajevi, što i nije čudno jer riječ je o srednjovjekovnoj legendi. Druga verzija je da je to zbog Male Bosne – dijela Zmajevca u kojem su se naselili došljaci iz Bosne (a u samoj Bosni i Hercegovini ima desetak mjesta koje se zovu Zmajevac). Treća teorija je da su mu ime dali službenici novosadske oblasti zbog Jovana Jovanovića Zmaja, nadaleko poznatog novosadskog pjesnika, koji svoju ulicu ima i u osječkom Donjem gradu. Vjerojatno su sve tri teorije točne ili u njima barem ima ponešto istine.
Puno je jednostavnije objasniti nastanak imena susjednog sela Suza. Nema nikakve veza sa suzama. Za vrijeme Turaka u Suzi je bio zatvor. Na mađarskom se selo zove Csúza, (u značenju zatvor, iliti ćuza), a današnja verzija imena mjesta je dobivena samo izbacivanjem slova "c" iz imena Csúza.
Etno kuća Martinov
Sljedeći podrum koji smo obišli je vinski podrum u sklopu Etno kuće Martinov. Dočekali su nas supružnici Martinov, a u unutarnjoj kušaoni bila je vesela ekipa iz Zagreba koja je, u trenutku kada smo ušli, veselo pjevala dok ih je gazda pratio na harmonici, a kada smo se vratili iz vinskog podruma ekipa je zapjevala ni manje ni više nego gange! Dašak surih Dinarida u ravnoj Panoniji.
Nakon što smo degustirali njihova izvrsna vina, vlasnik etnokuće, popularno zvan Šaco rekao nam je sljedeće
Ja sam porijeklom iz Bačke, iz Bačkog Monoštora, sela na sedam Dunava. Taj šokački biser Bačke okružen je Dunavom, kanalima i Dunavcima. Da biste došli u selo morate prijeći neki od mostova. Baš zbog te izoliranosti Monoštor je ostao netaknut, rekao bih i neiskvaren. U njemu je još uvijek sačuvana arhaična šokačka ikavica. Dugo smo živjeli u Bilju gdje sam i pokrenuo braniteljsku zadrugu. Uspješno smo se bavili izradom plastičnih čamaca, ribičkih i turističkih. Međutim supruga koja je Zmajevčanka je u meni pobudila taj neki afinitet prema Zmajevcu, a što je poslije preraslo i u strast prema vinarstvu. Dugi niz godina posjećivali smo Zmajevac, noćili na Dunavu, tu smo znali ostajati po par dana na udičarskom domu Sunjog čarda kod Jožefa Gerštmajera i nije nam se išlo kući. U Dunav se zaljube ljudi koji ga nikad prije nisu vidjeli. Možete misliti što on znači meni koji sam odrastao u selu na sedam Dunava. S vremenom mi je prekipjelo i odlučio sam kupiti neku nekretninu u Zmajevcu. Prvo je bila ideja neka kućica ili vikendica, međutim ambicije su porasle. Stoga sam odlučio kupiti zapušteni vinograd i podrum i dodatno proširiti posao uređivanjem vanjske i unutarnje kušaonice, te sve objediniti pod konceptom Etno kuće Martinov, a opet sam bliže Dunavu, mojoj vječnoj ljubavi. Kćerka studira turistički menadžment, te se nadam da će i ona imati želju preuzeti vođenje ove etno kuće. Turizam u Baranji definitivno ima potencijal, treba raditi na brendiranju destinacije i privlačenju gostiju."
Mihalj Mišika Gerštmajer
Potom smo obišli i doajena zmajevačkog vinarstva Mihalja Mišiku Gerštmajera, koji je bio okružen brojnim prijateljima i gostima s kojima je sjedio uz otvoreno ložište. Kroz vinski podrum nas je proveo Mišikin sin Ivan, koji nastavlja očevim stopama i predstavlja petu generaciju vinara u obitelji. Mišika se specijalizirao za bijela vina, a većinom prakticira kasne berbe. Kod Gerštmajerovih vina podjednako se može uživati i u mirisu i u okusu vina. Graševina, rajnski rizling, traminac i chardonnay sve odreda su vrhunska vina. Ivan nam govori o svom pogledu na obiteljski posao.
Uistinu se smatram sretnikom što imam oca i djeda od kojih mogu puno toga naučiti. Ujedno je to i velika obaveza jer moram ne samo ostati na njihovom nivou, već se od mene očekuje da dodatno unaprijedim našu obiteljsku vinsku priču. Od toga ne bježim, jer normalno je da svaka generacija bude poduzetnija i modernija. Upravo smo zasadili novi vinograd na putu prema Batini.
Jedan od uzvanika naglasio je da je Gerštmajer uspio sačuvati šarmantni retro vinski štih, što njegova vina i čini jedinstvenima. No tada je već bilo dosta priče o vinu. Valjalo ih je i kušati.
Na kraju ovu reportažu možemo zaključiti sa stihovima jedne stare pjesme posvećene vinu:
Na rastanku,
Dadosmo gazdi za vino i posljednju banku
Nije nam nimalo žao,
I on je da nas ugosti sve od sebe dao
Gazdi smo se zahvalili,
Što smo se tako fino proveli i zalili
A on se samo smije,
Ma sve je to dio baranjske tradicije
Ovdje je svatko dobrodošao,
Ovdje nitko nije loše prošao
