Razmišljajući kako doći do prihoda kroz ljeto kada više nema predavanja, provodila sam sate i dane istražujući na internetu mogućnosti za zapošljavanje. U međuvremenu, u našim dobro poznatim »studentskim« kafićima, neki od mojih kolega veselili su se Erasmus razmjeni. Iako na njihove priče isprva nisam reagirala, ubrzo sam i sama počela istraživati tu priliku. Nakon pregledavanja svih dostupnih informacija na stranicama Sveučilišta Maribor, kontaktirala sam profesoricu, doc. dr. Maju Hančič Turnšek, Erasmus koordinatoricu našeg Fakulteta za turizam, te dogovorila sastanak. Na sastanku smo došli do zajedničkih pitanja i traženja odgovora.
Studiram u Sloveniji a praksu bi radila u Republici Hrvatskoj u kojoj i živim; je li to uopće moguće? »Idemo provjeriti, ovo je prvi takav upit«, odgovara profesorica. Poziv prema Mariboru... Linija zauzeta.... Napokon, povratni poziv! Nakon dobivenih odgovora, profesorica odgovara.
Da, mogu, odlično!!! Mogu raditi praksu u Hrvatskoj! Postoji program pod nazivom Erasmus VŽU, koji to omogućuje našim studentima, kako meni tako i svim mojim kolegama koji dolaze iz Hrvatske.
Pa neka potraga započne!
Nakon kratke potrage i pisanja upita, sjetila sam se terenskih vježbi u Zagrebu pod predmetom destinacijski management, gdje smo u okviru tih vježbi obišli i G.E.T. Report-centar za razvoj vinskog turizma.
Što je to u stvari Centar za razvoj vinskog turizma? Na terenskim vježbama pojasnio nam je predsjednik udruge gdin. Tomislav Stiplošek. »Centar je predviđen da služi kao mali inkubator ideja koje će pomoći u razvoju vinskog turizma. I ne samo ideja - to bi trebalo biti mjesto gdje će se održavati radionice, prezentacije, predavanja i općenito slični programi, ali i mjesto gdje će se ljudi upoznavati i stvarati nove poslovne kontakte«.
Bingo! Pristali su na moju praksu! Dobila sam poziv tajnice za naše prvo zajedničko druženje, upoznavanje i studijsko putovanje. I zbilja, krenuli smo put Međimurja. U autobusu mi se vrte razne misli, ne znam jesam li sretnija radi prakse, ili zbog putovanja u prekrasno Međimurje.
Putovanje je započelo klasičnim upoznavanjem u autobusu, od kud je tko i s čime se bavimo. Razgovore prekida usputni ulazak novog putnika. Voditelj turističke zajednice Međimurja, gospodin Rudi Grula. Čovjek s ogromnim znanjem i iskustvom na svom području koji nam sa žarom u očima otkriva plan današnjeg putovanja.
S predsjednikom udruge G.E.T. dogovorila sam svoj prvi radni zadatak. Ti ćeš biti naš današnji fotograf! Prihvatila sam zadatak sa zadovoljstvom (jer oni koji me poznaju, znaju da moje putovanje nikad nije s par slikica, već je to popriličan broj, bolje rečeno- roj), ali treba to profesionalno odraditi, ne treba to shvatiti olako, kad svi žele da na slikama izgledaju kao da u stvarnosti nije tako. Znajte, zbilja taj posao raditi nije lako.
Nakon otkrića Međimurske gastronomije – od kojih sam isprobala, pretepenu juhu (s puno komadića špeka), domaće koščićno ulje (domaće bučino ulje), temfanog zeca (ajde cure, idemo zajedno- zecaaa, a joooj), kosanu mast (srećom nisam na dijeti), međimursku gibanicu (naravno da sam pitala, koja je razlika između međimurske i prekmurske gibanice), pečene kobasice kuhane u vinu, degustacija roštilja na razne načine, ma sve to, malo bi bilo rečeno, preukusno za svačije nepce. To je nešto što se obavezno mora probati! I nema mjesta riječima- ne mogu više!
Kako studijsko putovanje ne bi završilo samo na stručnom dijelu, veselo se društvo opustilo uz kapljice dobro poznatih vinara Tomšić, Kerman i Horvat. Rekla bi jedna moja kolegica, »adiooo«, koliko je toga za jest, a još i moram pit.
Kasno navečer na povratku, kolege u autobusu znatiželjno me ispituju za moje prve dojmove prakse. Naravno, što reći- nema boljeg radnog mjesta za jednog studenta od praćenja etnologije, tradicije, enologije i gastronomije - jedeš, piješ i još te za to plaćaju.
I to je sve stvarno!
No, naravno to nije sav posao. Nakon takvih putovanja treba fotografije odmah objaviti i pisati izvješća. Treba upoznati gastronomiju, naučiti ponešto o vinima pa i o samoj kulturi i tradiciji lijepe naše.
Ključ svega je - upoznaj svoje krajeve da bi ih znao uspoređivati s drugima. Prvo treba spoznati osnove a onda krenuti u projekte.
I zato Vam svima veliko hvala! Pravo bogatstvo je raznolika kultura, vrhunska vina i odlična hrana!
