S odlično raspoloženim društvom uputili smo se u centar svijeta, naravno - u Ludbreg.
Uživanje u danima otvorenih podruma ne bi bilo isto, bez vinske ekipe - Poštenjaka.
Tako smo „vino bez zloće“ isprobali u prvoj od niza kušaonica, kušaonici obitelji Kežman. Iako su mene osobno, na prvi pogled privukle ruže i prekrasna okućnica, ništa manje me nije impresionirao raskošno poslužen stol sa čašom Poštenjaka tik do vinograda. Kako je postajala atmosfera sve opuštenija, tako sam se i sama okušala u točenju vina iz „inox bačvice“, gdje sam dobila lekciju, koliko točiti za degustacije a koliko za razonodu. Srećom, degustaciju možemo ponoviti, rekla bi moja prijateljica- „još sto puta“. Gospodin Kežman najavio je otvorenje seoskog turizma, gdje će se gosti moći odmoriti u apartmanu, nakon domaćih kobasa, špeka i kosane masti, te štrukla ako će još iz krušne pasti.
Krenuli smo dalje nakon degustacije do već znane lokacije. Čuvarice baštine, žene iz Centra svijeta pokazale su nam dobro čuvane zbirke tkanina i pletiva s kraja 19 i početka 20- og stoljeća. Bakina hiža i dedekov dvor koji se još polako uređuju, vraća me u dane, kad sam u kući svoje bake mogla pronaći slične komade. Uspomene na čuvanje ostavljamo i dalje njima, a mi sa sobom odnosimo pokoju „starinsku“ slikicu za naše promoviranje, naravno, facebook profila.
Nakon svakog doručka, poželjna je kava u ugodnom društvu. Mi smo svoju popili s gospodinom Dubravkom Bilićem, gradonačelnikom Ludbrega, koji je podijelio je s nama nekoliko zanimljivih detalja. Pa tako znamo, da stanovnici Ludbrega većinom rade u privatnim sektorima i da je samo 6 % stopa nezaposlenosti. Sve se mislim, a da se preselim tamo? No, da još posla ima, gradonačelnik potvrđuje s novim projektom, a to je uređenje biciklističkih staza, gdje bi spojili zdrav duh s poštenim vinom, a ostalo je Vaša mašta.
I tako nakon kavice, kaže mi Tomislav (šef), sad buš vidla kravice.... Kaj???? Ma on se šali, da mu nije loše po toj kavi? Kad ono zbilja, idemo u mljekaru Bohnec. Dugogodišnja tradicija proizvodnje mliječnih proizvoda, osjetila se u svakom novom zalogaju polutvrdih, mekih i topljenih sireva.
Nakon sirnih zalogaja, došli smo i do kušaone Kišić, koji u restoranu Arabela nude pregršt jela. Goveđi jezik, prgica, vratina, domaće kobase, bilo je tu svega pa i oraha- ako nekom treba. Degustirali smo graševinu, poštenjaka, sivi pinot te žutog muškata....
Otvorena vrata podruma dočekala su nas i u vinskoj kući Kirić. Dok smo degustirali osvježavajući namaz njegove kćeri (sir, vrhnje, češnjak, mladi luk), gdin. Kirić nam je potočio Poštenjaka i Graševinu, za koju možemo reći da je odlično vino za vruća ljetna srca. Kako moje srce ne bi stalo, dok smo se penjali na 15,40 metara (s vidikovcem), na Sv. Vinka, vatreni navijači su me bodrili na tom putu do vrha, a onda sam za svoj uspjeh dobila nagradu- najljepši pogled na zelene krajolike, vinograde, Ludbreg i susjede Mađare.
Na sigurnom tlu u vinskom podrumu Makar, nude suhe nareske vlastite proizvodnje te degustacije Rajnskog rizlinga, Poštenjaka, Traminca, Manzonija... Mogu se pohvaliti da je kupcima privlačan traminac i muškat, koliko i nama njihove štrukle od sira, što smo potvrdili s praznim pladnjevima.
Da nam u toj priči ne nedostaje restorana, potrudio se na malom brežuljku restoran ČRN-BEL. Vlasnik je gospodin Đuro Bohnec, koji nas je počastio sa svojim tradicijskim specijalitetima koje nude, od sireva, domaćih salama, sve do paštete od divljači. Ponuda hrane i vina je raznolika, a tome potvrđuje i kuharica restorana- iz vlastite proizvodnje. Degustirali smo od vina Rajnski rizling, Graševinu i Cabernet Sauvignon, uz prekrasan pogled na oslikani zid i slušajući priču o „ludom bregu“ - današnjem Ludbregu.
Šećer na kraju, gospođa Sanja Stručić priču je privela kraju, s janjetinom kao u raju. Dok se širio miris dobrodošlice po vinogradu, degustirali smo domaće likere iz ponude vinarije Stručić. Prvi put sam isprobala liker od aronije, a svi znamo, prvi put se uvijek pamti... Da janje ne bude usamljeno i tužno, odlučili smo mu praviti društvo. Nismo mladenci, pa nismo kreirali svoje vino, ali smo degustirali sve od ponude što je fino. Kako bi završetak bio slađi, poslužili su nam štrukle, od kojih su mi vrhunske bile one od maka i buče.
Za kraj je pala i zdravica za nova prijateljstva i pozdrav s ovim prekrasnim danom, a gazdarica nas je utješila s Ludbreginom utjehom, a što je to, ostavljam vas za kraj u neznanju.
