Slovenski i Hrvatski turizam na našem Fakultetu za turizam?
Ne, nema razlike, svi smo s jednim ciljem ovdje, a to je edukacija, puno ljubavi, promocije i dobre volje.
Tako je u edukaciji obvezni i sastavni dio pisanje seminara. Mnogima, tragedija živa. Zato je jedan od izabranih ovaj put, seminar iz predmeta turističke strategije, s temom „strategija trženja likera“. S obzirom, da se bliži kraj ove akademske godine, smišljavala sam razne načine, kako kolegama ublažiti seminarske „boli“.
I tako je sve počelo. Mobitel u ruke, i sve ovisi o nečijoj dobroj volji...
Jedan telefonski poziv G.E.T. Reportu - centru za kulturu stola, kod kojih sam na Erasmus praksi. Riješili su sve u trenu. Ne brini, rakija od maslina ti stiže, javi se proizvođaču, šaljemo ti broj, i reci mu samo da si naša - odmah ti stiže flaša!
O super, hvala, hvala... Pa na kraju to je i tema ovog seminarskog rada, pitam se što bi ja bez rakije i ploda nečijeg rada?
No u meni i dalje onaj crvić, koji me muči i ne da mi mira. Odlučila sam malo izmijeniti prezentaciju u dogovoru sa svojom asistenticom i profesorom, i u sklopu svoje teme, prezentirati svojim kolegama Hrvatsku Istru, tu nema dileme.
Nekoliko klikova mišem, doveli su me do kontakata, koje sam vrijedno sve redom nazvala. Pa evo ukratko, što sam kao student, u par dana uspjela...
Bravo, sve pohvale za suradnju, osim onog jednog - „kud me država j..., tud da me još i junci j...“! Tu-tu, izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti.Po svakom svom predstavljanju, na moje čudo, svi su voljno pristali surađivati (prvo sam pomislila „ovo nije istina“), te mi ustupili svoje proizvode za degustaciju u trenu, sa samo par pitanja za primo-predajnu shemu.
Što s dostavom? Ja živim u Zagrebu. O moja divna Istra, s tobom problema trista. Ah ta divna logistika, pala sam ispit iz toga, ali ovo sam dovela do raskošnog stola!
Kako? Na sve moguće načine, privatnim dostavama u Zagreb, autobusima, poštom, kako je kome odgovaralo tako se i dogovaralo. Ništa nije bilo bitno, osim samo jedne stvari – sve je hitno!
Kako su pošiljke dolazile, sva u euforiji, vrlo rado sam tu sreću podijelila s kolegama. Kako je njima raslo oduševljenje oko cijele priče, tako sam i ja dobila veću želju, da sve prođe u savršenom redu, i da ne bude ničije nepce u „bedu“.
I tako krenuvši od rakije, došla sam do istog proizvođača vina. Vinarija Tomaz, istinski se pobrinula da izbora za svakoga ima. Od ljubitelja vina s više tanina do onoga srcedrapajućeg muškatnog vina, koji se stapao s božanstvenim notama maslina i sira - svaka studentica je poželjela da ga doma ima.
Gdje ima vina i sira, šteta bi bila da nema suhomesnatih delicija iz Tinjana g-dina. Dujmovića. Svi morate znati, s takvom pancetom nema kolesterola, ubili smo se u njoj do bola.
Stancija Kumparička, s kozama je kao iz davnina. Od te ljubavi, probali smo dvije jedinstvene vrste sira. Svaki zalogaj traži još jedan, i nema tu kraja, dok nismo očistili sve s pladnja.
Ljubitelji začina i namaza od maslina došli su na svoje kad je Zigante poslao flašice svoje. Toliko okusa i boja pred svima, najljepšu priču svaki komad kruha ima.
Agropošta i lavanda, nema gdje je nema. Od ukrasa do soka za razrjeđivanje. Pitaju - koji vrag je Agropošta? Sada znamo, opuštajući učinak na studente ima, sok s lavandom, to treba svima.
Da upotpunim priču s nečim slatkim, tu su mi pomogli s OPG-a Ive Ćulumović. Toliko raznovrsnih džemova.... svi su s lavandom pa čak i onaj s bananom. O, Mon Chérie i tu lavande ima, toliko alkohola... bojim se da nas malo studenata za sve to popit ima.
Masline, sušena rajčica, patlidžani, celer, punjeni šampinjoni i feferoni, Croaterra d.o.o. i tapenada s maslinama, sve kao iz raja, razlika je što je sve blanširano i osjeti se sva ta aroma prava.
Kako ne bi bilo sve iz Istre, došla sam do tkalačkog obrta Tkanice i pravog hrvatskog otarka. Ne samo da je krasio naš stol, već je zaokružio priču, i ne samo Istru i moju temu, već i da ne zaboravimo na našu Hrvatsku tradiciju.
Malo ih je takvih koji su spremni nešto darovati, a k tome da su i ljubazni. Malo njih me odbilo, malo toga nije došlo. Nema veze, ničega nije nedostajalo. Dovela sam dio Istre do stola, iako se logistika u jednom trenu činila, kao noćna mora.
Dragi moji, turizam je kultura. To je čisti spoj komunikacije, ljubavi, raznovrsnosti i rada, da bi došli do izvrsnosti. Promocija ima svoju svrhu, od kušanja delicija do edukacije. To Vam donosi bonus da ste moj extra studentski ponos.
Moram Vam odati tajnu, malo vas u to očito vjeruje, ali je istina - da svijet ostaje na nama mladima. Ali da nije tradicije i izučenih zanata, kvalitete i ljubavi koju nam čuvate, ne bi ostalo ništa ni nama. Zato nas educirajte i ne brinite ako Vam fali u nizu jedna salama, to nije drama. Nije svaka odluka i neznanje samo na nama.
Hvala i mojim kolegama koji su mi brižno pomagali slagati moj Istarski stol. Bez dobro znanog "Več = Več", ni bez onog "boljša karizma" ne bi bila to što je - naša fakulteta turizma. Zaslužili ste svaki zalogaj, i još više, a to je da Vas se odvede našoj Istri još i bliže!
Zato Vam svima još jednom Veliko hvala!
