Ova se potentna sorta u konavoskom kraju uzgaja već stoljećima iako, pretpostavljam, uz prilične oscilacije u stilskoj definiciji. Naime, pod sinonimima se uzgaja diljem Mediterana gdje se zbog svoje sposobnosti nakupljanja viših sladora često koristi za proizvodnju vina s manjim ili većim ostatkom sladora. Tehnološkim razvojem i modernizacijom proizvođača te općenito boljim poznavanjem sortnih mogućnosti, na tržištu se danas može pronaći sve više sortnih vina u suhom izričaju kakvo je i ovo obitelji Miljas.
Snažniji, južnjački karakter ocrtava se već u čaši gdje se puna zlatna tekućina sporo razlijeva po stijenkama čaše. Nos je ugodno prošaran slatkastim aromama meda, tropskog voća i petroleja s solidnom dozom papratne, zelenkaste svježine koja udisaj pretvara u potpuno zadovoljstvo. Ne nepcu je vrlo suho, očekivano toplo, čak i vruće s izraženim glicerolskim početkom i mekanom, podmazanom sredinom. Prema kraju se pojavljuju arome i okusi suhe, spaljene trave s završetkom obilježenim alkoholnom, ne odviše ugodnom gorčinom. „Pepelasta“ mineralnost, uz stidljive kiseline, tek se u manjoj mjeri uspijeva suprostaviti izraženom zagrijavajućem karakteru.
Bogato i potencijalno karakterno vino kojemu za zadovoljavajuću ravnotežu nedostaje svježine, za koju vjerujem da je bila prisutna u dovoljnoj mjeri prije pola godine, iako će i u ovakvoj interpretaciji ljubitelji vrućih vinskih „poljubaca“ mogli doći na svoje. Prvom prilikom pokušavamo s novom berbom.