Njegove mlade Malvazije su već dobro poznata činjenica i ozbiljna stvar koje u dobrim godinama mogu „potenguti“ i na dužu stazu zahvaljujući jedinstvenim položajima uz dolinu Mirne. No može li Klaudio s autohtonim kvascima proizvesti pravo autorsko terroir vino? Čini se da može jer je uspio uspješno balansirati po tankoj granici između medene mekoće i podatnosti odležanog bijelog vina i nešto grublje, macerirane tanične strukture.
Srednje duga maceracija (po mjerilima „narančastih“ Malvazija) ostavila je mnogo više aromatskog traga no što bi se moglo zaključiti po izraženoj ali još uvijek relativno umjereno „mesnatnoj“ zlatnoj boji. Godina dana u akaciji i murvi (dud), osim što je omogućilo da vino prodiše u razvojnoj fazi i pripremi se za život, svakako je doprinijelo kvaščano-kremastoj punoći mirisa i okusa. Sami početak je shizofrena mješavina smole i prašnjavog katrana te istočnjačkih začina osvježenih listom paprati, koji se konsolidiraju s vremenom dozvoljavajući dozi cvjetne elegancije da iz pozadine nježno zaokruži dojam.
Meki i suhi početak polagano preko srednjeg nepca dobiva na snazi i čvrstoći. Zahvaljujući izvrsnoj, u početku skrivenoj svježini okusi se precizno urezuju u tkivo i vode k dugom, jedinstvenom završetku. Mikro tanini i naznake adstrigencije na višoj temperaturi uzmiču pred prirodnom kiselinom i mineralnošću, prepoznatljivom potpisu motovunskih Malvazija, koje uspješno čine oslonac za masivnije tijelo.
Nakon dvosatne evolucije na zraku i dinamičnog spleta aroma konačno nastupa bonaca, smirujuća mješavina bogato začinjene bijele šljive zadržavajući vas nad čašom onoliko koliko strpljenje i vrijeme dozvole. Odvojite najmanje sat vremena za druženje jer će te u protivnom osjetiti tek obrise cjeline – samo za strpljive, koji možda nakon druge čaše i osvijeste svoje šesto čulo.
