Prošlo je nešto manje od godinu dana, kada sam u kasnu zimu 2013. s Klaudiom kušao ovo vino, ono se tek spremalo za svoj jednogodišnji put stasanja i oblikovanja u drvenim bačvama. Teško je tada bilo nešto suvislo zaključivati o budućem izgledu osim prepoznati čistu, razgovjtnu voćnost i akumuliranu energiju spremnu za dozirano otpuštanje tijekom vremena.
Danas je spremno za premijerni osvrt nakon punjenja u butelje gdje će provesti još koji mjesec u motovunskom miru prije dolaska na police i stolove, dok će ocjena spremnosti za konzumaciju ovisiti prije svega o osobnim ukusima i pojedinačnom potragom za vremenski ovisnim finesama vina, kojih kod ove sorte, uz podosta strpljenja ne nedostaje.
U čaši je teranski krvavo i tamnoljubičasto s tek nešto svjetlijih tonova na rubovima, površine glatke i mračne poput crnog zrcala. Svježe crveno voće nabijeno je već spomenutom energijom, pozitivno napeto, s aromama kisele višnje, maline zelene jabuke i metalne mineralnosti. Drvo je prisutno, ali u zadovoljavajućem ravnopravnom suglasju s ostatkom, kao komplementarni dio cjeline koji ipak još traži nešto vremena za "upoznavanje" s mesnatim dijelom mirisa koji asocira na srednje pečeni odrezak. Uz svu živost i tinejdžersku prgavost posjeduje određenu mekoću i kremoznost. Na nepcu voćno i toplo s jedne strane dok s druge nastupaju brojni čvrsti tanini, sortna prirodna svježina i profinjena adstrigencija. S dosta slasti i koncentracije, uz kiselinu koja ekstrakt i tijelo nosi kroz gutljaj i oplahuje usnu šupljinu gdje se svježina voća dugo zadržava po ispijanju.
Još uvijek prilično daleko od konačnog oblika u kakvom bi ga želio vidjeti i u kojem će se nedvojbeno naći u još maglovitom vremenskom okviru.
