Koliko me pamćenje služi, nije prošlo niti jedno uvjetno masovnije druženje pod osobnom uređivačkom palicom gdje nisam posluživao bazni Kiridžijin Plavac koji već niz godina ispunjavana osnovne preduvjete koje tražim kod socijalizacijskog vina a to su zadovoljavajuća originalnost, dovoljno naglašena pristupačnost i izuzetna vrijednost za novac.
Naprosto je nevjerojatno kako ovi teško pomirljivi pojmovi iz godine u godinu uspješno zažive. I tako dok je u kategoriji do 40-ak kuna kokurencija prorijeđena te je prilično jasno tko su favoriti, viša cjenovna kategorija, ona do 75 kuna, je zamućena i zbijena te se potrebno dobro poigrati i zagrebati ne bi li zadvoljili vlastite preferencije. Dolazak ovog Kiridžijinog „mid-range“ Plavca u toj će kategoriji zasigurno „napraviti reda“ i podići kvalitativnu ljestvicu.
Čista, školska rubin boja i umjerena transparentnost te dubina ukazuje na umjereniji primjerak. Sa zrele, glatke i blistave površine vrtnjom se alkohol lijepi po čaši i isparavajući lagano škaklja nosnice.
Na nosu je riječ o dozrelom, bačvarenom Plavcu čija je aromatika obilježena s dosta slatskastih začina, sušenog bilja i voća poput šljive i višnje. Čitav miris omotan je tankim karamelnim slojem i „poškropljen“ zemljasto-prašinastim aromama. Početak gutljaja nabijen je slašću dok pri obilnijem gutljaju iz pozadine izbija određena bazična, voćna svježina. Dostatno popeglani tanini pojavljuju se u miskroskopskom obliku nadoknađujući uvjetnu mekoću svojom brojnošću. Od početne jednostavnosti gdje dominira slast i slatkoća začina, struktura se polagano razvija, tanini hvataju grip a solidna kiselina daje viši, upečatljiviji tonalitet.
Promatrajući malo širu sliku izvan nacionanog konteksta južnjačkih crnjaka, cijena ovog primjerka bi trebala oslikavati pravu vrijednost sadržaja boce, za razliku od često precijenjenih primjeraka našeg juga koji su dobrim dijelom zaslužni za naše pomaknuto referenentno polazište. Kada ubuduće budem trebao topli crnjak do 10 Eura siguran sam što ću odabrati.
