Kaldir, Motovun, dolina Mirne. Čini se da tamo teku neke posebne vode i zrači posebna pozitivna energija, posebno kada je Teran u pitanju. Benvenutijevi su sa svojim odležanim primjerkom već godinama sinonim uravnoteženog, i širem krugu ljudi, organoleptički pristupačnog Terana (ovo je možda najčešći „test“ na kojem pada ova sorta kod nefleksibilnijeg dijela publike). Na IV. TeTa festivalu 2013. godine spomenutom se vinu priključio kušani primjerak mlade istarske snage, Robija Bertoše (ove je godine Benvenuti ponio titulu za svoj Teran kao najboljeg pratitelja jela na bazi tartufa).
U čaši na prvu djeluje ugušćeno, tamno ljubičaste, duboke i neprozirne boje, očekivano i prirodno s obzirom na sortu i pristup u podrumu. Dosljedno odražava karakter sorte kao zatvorene i pomalo introvertirane kojoj treba pristupati s dužnom pažnjom kako bi se međusobno razumjeli. Na nosu je precizno, smješteno na jedan od krajeva lepeze “istarskog“ Terana, pomalo divljeg i odanog samog sebi ali dovoljno uljepšanog i pripitomljenog za javne nastupe. Intenzivnih aroma i nešto oštrije svježine, umjereno bogato i skrojeno po mjeri modernog avanturiste s mnoštvom živog, lagano začinjenog crvenog voća, još uvijek mlado. Drvo je primjetno ali nenapadno i pomalo „sirovo“ u pozitivnom smislu, uz tek minimalnu kremenu dimljenost. Stvoreno za hladnije zimske dane, s tonovima vlažnog humusa. Punog je tijela, slasno, ekstraktno i 
čvrste tanično-kisele kičme. Mentol retrookus s vlažnim i prašinastim taninima.
Vino sa svim sortnim karakteristikama, obuzdan s mjerom i spreman za put u Teran stilu – spori razvoj s vjerojatnom privremeno „uspavanom“ fazom, gdje se pritaji na godinu-dvije a onda krene s razvijenijom zrelom i raskošnom fazom.
