Pasionirani ljubitelji vina, gurmani i općenito gastro hedonisti uvijek će pronaći povod i priliku za čašu dobrog pjenušavog užitka. Za sve ostale tu je blagdansko vrijeme (i još poneka svečana prigoda) kada se u sveopćem izobilju sladimo, osvježavamo i razbuđujemo čašom ili dvije pjenušavog vina.
I dok se tako bliže blagdanski dani, što većina zaposlenih i bez kalendara primjećuje po povećanoj razini stresa koji se svake godine neobjašnjivo akumulira u svima nama, a u skladu s uvriježenim vjerovanjem da se pjenušavo vino pije samo u svečanim trenucima, odučili smo vam donijeti pregled dinamične pjenušave scene gdje sve polagano ključa poput netom otvorene boce omiljenog nam aperitivnog pića.
Domaći proizvođači pjenušave kapljice su tako pozvani da dostave uzorke koji su u ovom trenutku dostupni na tržištu iz čega je nastao ovaj osvrt koji definitivno nije sveobuhvatan niti bi trebao biti odlučujući kod vašeg odabira ali za kojeg vjerujemo da će mnogima biti dobar vodič u predblagdansko vrijeme ali isto tako primjenjiv i za ostatak godine te da će te među kušanim primjercima uspjeti izdvojiti one iz vaše preferirane niše.
Dobra vijest za ljubitelje mjehurića je da danas, za razliku od prije 10-ak godina, kada su oni željni izbora nedvojbeno morali posegnuti za primjercima iz uvoza, domaćeg izbora ima na pretek. Naravno dobri šampanjci su bili i uvijek će biti nezaobilazna referentna točka ali širi krug ljudi koji više priznaje voćnije i zaokruženije primjerke i kojima je francuski izričaj jednostavno „to much", na tržištu će pronaći popriličan udio domaćih ruku djelu. Ali uz napomenu da će i ljubitelji pravih, hrskavih i metalno-citrusnih primjeraka domaćom ponudom uspješno zadovoljiti svoju potrebu. Na žalost neujednačeni odnos cijene i kvalitete ovdje je još više izražen nego kod mirnih vina što je vjerojatno posljedica mladog i nezrelog tržišta gdje se još nisu posložile sve karte.
Tko je imao priliku češće se družiti s pjenušavim vinima zasigurno zna da je taj tip vina posebno cijenjen ali i zahtjevan za proizvođača i potrošača. Njihovi pretežno niski alkoholi (do 12.5%, uz nekoliko iznimaka u ovom pregledu) čine ih idealnim za početak obroka ili kao pratnja uz kakvo lakše predjelo no to ne znači da nema i onih stasitih s kojima možete popratiti i neko ozbiljnije, snažnije jelo.
Iskričavost i osvježavajući, škakljajući karakter ovih vina proizlazi iz više izvora – pjenušavih mjehurića kojima se oslobađa otopljeni CO2, svježine i metalnih prizvuka a naravno sve u tijesnoj vezi sa sortimentom i položajem. Upravo zbog te kombinacije i posljedičnog kumulativnog efekta sama iskričavost mjehurića nije u stanju potpuno odraditi razbuđujuću zadaću koja između ostalog ovisi i o kiselosti baznih vina zbog čega je raznolikost hrvatskih terroira (i odgovarajućih baznih vina) idealan poligon za testiranje doprinosa pojedine komponente na ukupni rezultat. Uvaživši prethodno navedeno ne čudi prilično šaroliki stilski izričaj domaćih pjenušaca.
Stilistika baznog vina i pripadajući terroirski potpis, dužina ležanja na kvascima, doziranje nakon degoržiranja – sve su to raspoložive poluge i razlog široke lepeze konačnih proizvoda. Upravo krajnje dodavanje ekspedicijskog likera (ili njegov izostanak u slučaju Brut Nature vina) ostavlja mogućnost vinaru da prema svojim ili željama tržišta, „korigira" ili začini konačan proizvod što svakako dovodi do dodatnih razlika i širenja palete pjenušavih vina na tržištu.
A popis u ovom pregledu je uistinu šarolik – 16 primjeraka dobivenih klasičnom metodom drugog vrenja u boci, 1 vino dobiveno sekundarnim vrenjem u tanku, 2 rosea, 14 bijelih i 1 crno pjenušavo vino. U dobrom dijelu kušanih primjeraka Chardonnay je i dalje zvijezda, nositelj cijele priče i neprikosnoveni vladar bijelih pjenušaca koji im daje širinu i „meso" dok su ostale sorte često poslužile kao lokalni začin, potpis kraja i vinara i koji vinu daju autentični štih. Posebno uspješno se pokazala Malvazija koja kao da je dala dozu rustikalnosti i povijesti, ali su zadatak uspješno odradili i Pušipel, Kraljevina, Škrlet te Žlahtina. Teran se također potvrdio kao odlična baza za rose uratke dok je Cabernet Sauvignon zaslužan za jedino crno, vrlo zanimljivo i osebujno pjenušavo vino.
S obzirom na popriličan broj primjeraka u ovom osvrtu, pokušali smo se fokusirati na sadržaj boce sada, isključivo u ovom trenutku bez, inače dobrodošlih, poveznica s prethodnim berbama (čiji je stil eventualno bio drugačiji) i drugim konkurentnim vinima osim ako prilika to nije posebno zahtijevala i opravdavala utrošeni prostor.
Na većini etiketa nećete pronaći oznaku berbe iako je uglavnom riječ o baznim vinima iz samo jedne berbe stoga smo od samih proizvođača dobili podatke i dodali ih za bolje razumijevanje sadržaja čaše.
Možda je upravo uvodno spomenuti nakupljeni stres razlog zašto si volimo priuštiti relaksaciju i opuštanje u ovim trenucima dozvoljavajući da nas mjehurići lagano golicaju po nosu i nepcu izmamljujući nam zasluženi osmijeh zadovoljstva.
