Može li određeno vino biti punjeno u velikim količinama pod robnom markom i lišeno ikakvih ambicija u konačnici zadovoljiti bazične zahtjeve najšireg kruga potrošača?
To je bio jedini i osnovni razlog zašto sam odlučio utrošiti vrijeme i napisati koju riječ o ovom primjerku, jer uostalom ne mora svaki vinski osvrt prštati epitetima i propitkivati značenje vina i doživljaja u „višim" sferama. Uostalom, iako nemam uvida u podatke o količinama pojedine kategorije ili etikete vina, naslućujem da se upravo u ovom cjenovnom rangu proguta najviše vinske tekućine koja niti ne zahtjeva pažnju potrošača (upravo suprotno, često je potrebno skrenuti pažnju ili zavarati nepce kako bi se bezbolno konzumirao proizvod).
Tanašna i providna, tamno crvena tekućina na sreću nije zahtjevala posebne "diverzije" već ju je bilo moguće, nakon početnog isparavanja nepoželjnih kiselina, prilično neopterećeno ispijati. U stidljivom aromatskom nastupu kroz neko vrijeme počele su prepoznavati karakteristične „plavčane" arome poprilično ukuhanog i pomalo zagorenog, crvenog voća te sušenog voća poput smokve i rogača. U ustima očekivano tanašno, gotovo nepostojećih tanina i strukture čvršćeg krastavca, bez uzbuđenja klizne niz grlo gdje tek na kraju pokazuje malo prgavog astrigentnog karaktera koji ubrzano nestaje sa svim ostalim okusima.
Istančana nepca neka dodaju 10 – 20 kn i posegnu za sljedećom stepenicom dok bi ostali čak i mogli pronaći trunku zadovoljštine, ne misleći pri tom na alkoholom podmazano zadovoljstvo. Ako kod ovog vina i pobrkate temperaturu serviranja s cijenom, nećete puno pogriješiti.
Živjeli!
