U prosincu 2020. u bečkim je šumama uočen euroazijski ris koji se smatrao izumrlim u zapadnoj Europi
Krajem 2020. Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) upozorila je na to da je broj ugroženih vrsta dosegnuo rekordnu razinu. No iz austrijske prijestolnice nedavno je stigla dobra vijest.
Euroazijski ris, koji se smatrao izumrlim u zapadnoj Europi, nakon gotovo jednog stoljeća vratio se na prag Bečana. Naime, prošle su godine u bečkim šumama pronađeni ostaci plijena za koje se sumnjalo da ih je ris ostavio za sobom. Nagađanja su potvrđena u prosincu 2020. kada je ondje uočen primjerak ove velike mačke. Snimke bečke gradske službe za upravljanje šumama i poljoprivrednim površinama (MA 49) u tom su području u posljednje vrijeme zabilježile dva risa različitog spola.
Ris nije opasan za čovjeka i vrlo ga je teško sresti u prirodi jer se drži dalje od ljudi. Uglavnom živi samotnjačkim životom i aktivan je noću. Njegove prosječne dnevne potrebe za mesom iznose oko dva kilograma, a obično lovi srne, divokoze, zečeve, miševe i mlade divlje svinje. Očekivani životni vijek divljeg risa iznosi 10 do 15 godina.
Posljednji primjerak euroazijskog risa koji je u tom području živio u divljini ubijen je 1918. godine u austrijskoj regiji Bregenzerwald, nakon čega se prema navodima bečke gradske službe (MA 49) smatrao izumrlim u zapadnoj Europi. 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća organizirane su akcije njihovog ponovnog naseljavanja u Austriji. U nacionalnom parku Kalkalpen, koji obuhvaća najveće šumsko područje u Austriji, u prirodu su puštane jedinke risova u sklopu posljednjeg ponovnog naseljavanja od 2011. do 2017. godine. Ris je strogo zaštićena vrsta kojoj prijeti izumiranje, stoga je njegov povratak u bečke šume zaista odlična vijest.
