3. kolovoza, usred ljeta, organiziran je susret WOW-ica i vinara otoka Krka, točnije - Vrbnika - sa zbornim mjestom u (ili kako domaći kažu – na) Dunatu, u prekrasnom Beach Baru Casa del Padrone. Ovdje su se okupile, njih dvadesetak, neke u pratnji muževa, a pridružili su se i novinari. Domaćica ili „domaćica“ bila je predsjednica Sanja Muzaferija koja je izlet i organizirala iz ljubavi prema otoku na kojem ljetuje više desetljeća, u obližnjem Puntu.
Mladi vlasnik Beach Bara, ambiciozni Adrian Štimac dočekao je društvo s kavom, vodom, sokovima, pjenušcem i s nekoliko riječi objasnio koncepciju ovog mjesta zamišljenog da se u njemu, tj. na plaži – provede cijeli dan. Štimac je lokal uredio u pravom morskom stilu, s mnoštvom detalja poput vesala na zidu, bačvi sa znakom sidra i u cijelosti – u bijeloj i tirkizno plavoj boji. Goste ovdje domaćica dočekuje već na ulazu – i pokazuje lokal te iznajmljuje ležaljku (100 kuna cijeli dan) a onda je na njima samo da uživaju u pogledu na puntarsku Marinu, na otočić Košljun ili obližnji ski-lift/Wakeboard; kupanju, besplatnoj vodi, ručniku, komadu lubenice...Pravi hedonistički pristup i ideja, jer ovdje je i tajlandska masaža (ljubazna Tajlanđanka spremno čeka), može se pojesti fina hrana prilagođena plaži, popiti svježe cijeđeni sok, koktel, pjenušac ili vino...
Mala ali vesela grupa nastavila je svoj put prema nedalekom Vrbniku i okupila se na terasi Kuće vina Ivan Katunar – gdje ih je čekala prava vrbnička domaćica, WOW članica Egle Katunar- s čak sedam svojih etiketa, vlastitim maslinovim uljem (iz Vodnjana odakle je Egle rodom) i izuzetno zanimljivom pričom o vinariji, podrumu, tradiciji obitelji Katunar u koju se udajom izvanredno dobro uklopila.
Kuća vina Ivan Katunar nastavlja četrdesetogodišnju obiteljsku tradiciju proizvodnje vina. Otac i sin, dva Ivana, zaslužni su za kvalitetu koju potpisuju brendom Ivan Katunar. Ovdje se sjajno spajaju generacijsko iskustvo i nova znanja u proizvodnji vina. Prve butelje iz berbe datirane 1989. godine bile su početak komercijalizacije obiteljske vinske priče Ivana Katunara seniora kojeg je snaha Egle više puta tijekom posjete nazvala pravim vizionarom, čovjekom, inženjerom, vinarom, ocem, djedom, svekrom – koji si je za cilj postavio da oplemeni zemlju i unese nove tehnologije u proizvodnji grožđa i vina.
Oba Ivana pozdravili su WOW-ice i novinare, ali je Egle svojom nježnom i čvrstom rukom vodila kušanje između dva hranjenja još male bebe, svog drugog djeteta. Tako se čini da, ako sve bude kao do sada, neće biti problema za nastavak tradicije.
Kuća vina Ivan KatunarVinogradi Kuće vina Ivan Katunar nalaze se u Vrbničkom polju i na lokalitetu Krasina koja su izuzetno su povoljna za uzgoj vinove loze i jamče visoku kvalitetu grožđa. Društvo je obišlo podrum i vinariju koji su objedinjeni u ovoj kući čiji je najstariji dio sagrađen 1963. godine, a 1987. je nadograđena s još dva kata. Ispod obiteljske kuće 2007. je ukopan novi podrum opremljen najnovijom tehnologijom, a novi vizualni identitet stvoren je deset godina kasnije, 2017. uz novi proizvodni i prodajni prostor. Velika terasa s pogledom na Vrbnik još je u izgradnji, ali je pri kraju, kao i sala za degustaciju. Ovdje naglašavaju da Kuća vina Ivan Katunar kontrolira proces proizvodnje vina od vinograda do stola, a na njemu su se ovoga puta našla vina: za početak Biser žlahtine 2017, pjenušavo vino dobrodošlice – od 100% žlahtine karakteristične za otok Krk, dobiven charmat metodom sekundarne fermentacije u tanku. Nakon toga su slijedile Žlahtina Ivan Katunar 2018, pa iznenađujuće svjež, pitak i lepršav Chardonnay 2017 koji na otoku jedini nude upravo u Kući vina Ivan Katunar, Rosé 2018 koji je instantno stekao status miljenika, crno vino Sansigot 2016 ili Sušćan, Muškat žuti 2018 i prošek Sv. Ivan 2010. Kušalo se i maslinovo ulje, masline, malo pršuta i fini sir.
Nakon uživancije i kupnje vina u Kući vina Ivan Katunar, Egle Katunar je ekipu povela i provela kroz Vrbnik i pokazala neke od važnijih mjesta i spomenika ovog malog biser-gradića, pa su se popeli na Vidikovac, točnije – terasu legendarnog restorana Nada u kojem ih je dočekao Ivan Juranić s pjenušcem i dobrodošlicom, a s terase ponad klisure koja se nadvija nad mjesnom lukom, najljepši mogući pogled. Onaj za „milijun dolara“ koji puca na crikveničko-vinodolsku rivijeru i velebitski kanal.
Restoran je otvoren 1974. godine kao mala, simpatična gostionica koja se kroz 45 godina postojanja uspješno pretvorila u više nego respektabilan ne samo vrbnički nego krčki restoran poznat i izvan granica otoka, pravu eno-gastro instituciju. S obzirom na brojne strane turiste i njihove goste – o Nadi se govori i izvan granica Hrvatske. U svojim počecima, Nada je bila posvećena vrbničkoj tradiciji i jednostavnoj spizi koju je pripremala Nada, danas baka Nada – koja je WOW-ice i njihovu pratnju i osobno pozdravila i priznala da sa zadovoljstvom gleda na to kako su njenu restoransku zamisao nastavili prvo njena kći i zet, a onda i unuk sa svojom familijom.
Danas je Nada restoran koji nudi s ljubavlju pripremljenu, modernu mediteransku kuhinju s naglaskom na morske specijalitete. U to su se uvjerile i WOW-ice koje su prvo uživale u roast beef sendviču, da bi uslijedio izvrstan tartar/carpaccio od tune, nezaobilazne krčke šurlice s kozicama, orada i – fenomenalan lava kolač sa sladoledom.
Vrbnik
Danas je i vinarija Nada, u kojoj se desetljećima isključivo proizvodilo vino i vinski destilati, renovirana i uređena za prijem organiziranih grupa turista. Izrađena je u stilu autohtonog ambijenta, spoja kamena i greda dok je ostatak restorana izvrsno renoviran i moderniziran. U sretnoj sinergiji s vidikovcem, terasom na kojoj je ljeti redovita jazz pozornica, Nada je uistinu nezaobilazno mjesto koje se u Vrbniku naprosto ne smije propustiti. Jasno, ako dobijete slobodno mjesto. Stoga - preporučujemo rezervacije!
Posljednje ali ne manje važno, evo što su WOW-ice pile: pjenušac Soubze Brut, Žlahtina Nada, rose Sw. Nadalia i Zaberde (kupaža crnih vrbničkih sorti).
Također, WOW-ice su imale osobitu čast da im svoje dvije etikete osobno i šarmantno predstavi Ivica Dobrinčić iz vinarije Šipun. Pili su se njegova žlahtina Šipun 2018 i njegov Sansigot 2016, a opću žalost je izazvao nedostatak njegovog roséa od još jedne autohtone sorte - troišćine - ali i sreću što je vinar svojim prvim roseom postigao takav uspjeh da je vino u cijelosti rasprodano, a izazvalo je, osim ovacija publike i – vrlo visoke ocjene stručnjaka.