Prosječan Hrvat godišnje pojede 15-ak kilograma jabuka, a najomiljenije su nam sorte idared, zlatni delišes i jonagold
Jabuke volimo jer su uvijek dostupne, nisu preskupe, a biramo ih ponajprije prema izgledu, cijeni, podrijetlu i ambalaži. No, kakav je zapravo put koji te ukusne jabuke pređu od nasada do naših domova?
U uzgoj jabuka ponekad je uključena cijela obitelj, kao što je to slučaj s obitelji Čeh iz okolice Čakovca. Tijekom cijele godine o jabukama brinu Mladen Čeh, supruga i četvorica sinova. Nakon berbe slijedi zimska rezidba, pa ručno prorjeđivanje, potom prskanje te ljetna rezidba. Bez svega toga, ali i modernog sustava za zaštitu voćki od vremenskih nepogoda i navodnjavanja nema ni okrugle i ukusne jabuke u kojoj uživaju sve generacije.
"Velika je prednost kada proizvođač ima integriranu proizvodnju jer rizik smanjuje na minimum. Mi smo prvi u Hrvatskoj, i to 2002. godine, uveli sustav za zaštitu od tuče. Nisam želio da sav naš trud bude uništen vremenskom nepogodom i zato konstantno ulažem u zaštitu nasada, mehanizaciju i tehnologiju. Bez toga se nikako ne može”, naglašava Mladen.
U voćnjaku od sedam hektara bere se ukupno deset sorti jabuka, a dnevno znaju ubrati i do osam tona ove slasne voćke. Uz najpoznatije idared, zlatni i crveni delišes, jonagold i granny smith, tu su i elstar, pinova, gala, braeburn i sunrise.
Jabuka je prilično nježna i osjetljiva, a obitelj Čeh ih bere isključivo ručno jer ne želi da se oštete i natuku. Ne pobire se sve odjednom, već se jabuke odabiru ovisno o trenutku kada će biti najljepše i najkvalitetnije.
Jabuke nikako ne valja samo trgati s grana, plod je zreo za berbu samo ako se može lako ubrati, odnosno kada se peteljka jabuke može lako odvojiti od grane ako se okrene. Očarat će vas njihov izvanredan okus i svježina koji mogu nastati samo na jednom mjestu - na plodnim međimurskim brežuljcima, a najlakše ćete ih pronaći na policama Kauflanda.