Povodom manifestacije DANI MEDA u Zagrebu, u pizzeriji KloPIZZA MERLOT, u Tkalčićevoj, predstavljen je OPG PČELARSTVO RONČEVIĆ Sv. Juraj.
Na predstavljanju za novinare, Ivana Rončević, pčelarica iz Sv. Jurja, ispričala je svoju priču o pčelama, medu, ljubavi prema svome poslu - i važnosti meda u današnjem stresnom životu.
Med je jedinstven proizvod prirode. Zahvaljujući svome iznimnom sastavu, od davnina se smatra svetom hranom i jednim od najvažnijih prirodnih lijekova za liječenje širokog spektra bolesti. U grobnici faraona Tutankamona pronađene su posude s još jestivim medom stare preko 3000 godina. Za vrijeme ratova Grci i Rimljani su koristili med kao sredstvo za jačanje i liječenje organizma te brže zacjeljivanje rana.
Damir Rogulja, predsjednik Udruge pčelara Pčelinjak-Zagreb, objasnio je koliko natjecanja u kvaliteti meda pridonose kvaliteti samog proizvoda i njegovoj percepciji kod potrošača. Napomenuo je važnost kontroliranja proizvoda i naglasio važnost prezentacija i sajmova meda kako bi se javnost educirala o njemu.
Situacija u hrvatskom pčelarstvu nije sjajna i zahtjeva aktivno djelovanje svih pčelara za (o)čuvanje pčela u uvjetima globalnog zatopljenja i klimatskih promjena - i čuvanje njihovih staništa te obnavaljanje nasada bilja koje je ugroženo (smilje).
Na inicijativu slovenske vlade, Ujedinjeni narodi proglasili su 20. svibanj Svjetskim danom pčela. Svjetski dan pčela će značajno pomoći podizanju opće javne svijesti o važnosti očuvanja pčela i važnosti pčelarstva za poljoprivredu - što je bitno za sve pčelare, ali i za čovječanstvo uopće.
Med Rončević jedan je od najbolje ocjenjivanih hrvatskih medova.
Najveći uspjeh ostvaren je na svjetskom ocjenjivanju kvalitete sortnih medova "Apimedica & Apiquality Forum 2010." gdje je Rončević med od smilja proglašen najboljim medom na svijetu! Na ovogodišnjem XXI. DRŽAVNOM OCJENJIVANJU MEDA-OSIJEK 2016 - Rončevići su dobili Zlatnu žlicu - za najbolji hrvatski sortni med od kadulje i najbolji sortni med od smilja!
"Njegujemo tradicionalno, seleće pčelarstvo i čuvamo košnice „Baračevke“ tipične za naš primorski kraj. Na obližnji nenaseljeni otok Prvić na ispašu kadulje pčele selimo ribarskim brodom. Nosimo ih pojedinačno i ručno na negostoljubiv, kameniti predio otoka. Selimo pčele jer naš kraj ima izuzetnu bioraznolikost,a to nam omogućuje da na malom području od oko 30 km proizvedemo do 5 sorti kvalitetnog meda." - objašnjava pčelarica Ivana Rončević, kao odgovor na pitanje pitanje kako održavaju kvalitetu i osvajaju tako dobre ocjene.
OPG Rončević proizvodi sortni med od kadulje, sortni med od smilja, sortni med od vrijeska, med crnogorične medljike -„medun“, livadski planinski med te medenjake, propolis, cvjetni prah, medni ocat, medne sirupe, meleme za njegu kože.
OPG Rončević izlagač je na Danima meda na Trgu bana Jelačića, od 22.-25.11.2016.
Ova prezentacija bila je uvod u večeru "Abeceda finih zalogaja na slovo M - MED i MEDEA", koja se za ljubitelje dobrih zalogaja održala u pizzeriji Klopizza Merlot, a tijekom koje su se uz jela posluživali med Rončević i vina Medea te ulja Salvela istarskog Agroprodukta.
Jeste li znali?
O pčelama...
Dobitnik Nobelove nagrade Karl Von Frisch otkrio je da pčele posjeduju memoriju za vrijeme i prostor te da tu sposobnost koriste prilikom izgradnje nove košnice. Pri tome je bitno naglasiti da kod građenja košnice, proizvodnje meda ili bilo koje druge aktivnosti, pčelinja zajednica savršeno funkcionira kao jedna cjelina.
Kada lete u mraku, pčele mogu lokalizirati točno odredište cvijeta, nektara, peludi te svih ostalih bitnih informacija. U divljini razlikuju oko 130 različitih mirisa.
Danas postoji oko 20000 vrsta pčela.
O medu u gastronomiji...
Tradicionalno je med služio kao cijenjena, ali ne svima dostupna hrana, pogotovo poželjna za djecu i bolesnike. I to kao namaz na kruh, najčešće s maslacem te kao zaslađivač u slasticama, ponajprije blagdanskima: medenjaku (ukrašen komadićem oraha), paprenjaku (s različitim začinima), a kasnije medenoj piti s bučinim košticama itd. I danas su cijenjena drevna medna pića: medovina, odnosno provreli med, te medica, osobito omiljena rakija s medom, od koje su nastali brojni alkoholni i bezalkoholni kokteli s medom, pjenušac s medom itd.
Uz med su vezani i mnogi običaji, osobito u ljekarstvu, a zanimljiv je i tradicionalan običaj na Badnjak u Topuskom gdje se i danas, za onoga tko se ponaša nedolično, kaže da "taj nije jeo meda i luka za Božić". Badnja večera obavezno započinje – medom i lukom. Med i luk, zapravo češnjak, jedu se za zdravlje i protiv uroka. Da med nije zaživio dublje i trajnije u brojnijim jelima, razlog je najvjerojatnije u tome što se ne smije zagrijavati na visokim temperaturama, jer već iznad 40 °C gubi vrijedna svojstva.
U gastronomiji su uvijek zanimljive medne marinade za meso, preljevi za salate ili za pečenke poput purice i odojka. Mnoge su takve poslastice dospjele k nama iz svijeta, ali to ne umanjuje zamamnost primjera poput deserta od ovčjega sira i meda, kremastoga meda i tome slično. N. M. Kelby u romanu "Bijeli tartufi zimi" (s engl. prev. Petra Matić, Lumen, Zagreb, 2012.), pripovijeda o jednom sjajnom objedu: "...i onda završimo jednostavno, šumskim jagodama posluženima s Briejem prelivenim kandiranom lavandom i medom. Osvježavajući finale, nije teško."
Iz hrvatske povijesti o medu...
"Hrvatski sabor je 1642. godine zabranio strancima i inozemnim seljacima u Kraljevini kupovati med, što se očito, činilo zbog zaštite trgovine medom. Tada jako važnim proizvodom. Staleži 1651. godine daju upute svojim izaslanicima, koje šalju kralju, da traže dozvolu kako bi stanovnici Kraljevine mogli slobodno izvoziti svoje vino u Korušku i Kranjsku, koji to vino trebaju, a taj zahtjev je opravdan jer se iz Slavonije žito i med, i ostali živež slobodno izvozi u susjedne zemlje. Ove intervencije nisu pomogle pa Sabor 1660. godine zabranjuje svaki izvoz meda, kao i strancima nakup meda i to u trajanju dvije godine. Godine 1675. dodaje se da je izvoz meda dozvoljen samo preko stovarišnih mjesta u Varaždinu, Krapini, Zagrebu i Samoboru. Zaključak o zabrani iz 1675. godine, obnovljen je i 1694. Time ne prestaje borba na susjednim zemljama za ravnopravnost izvoza. Hrvatski stališi 1696. godine pribjegavaju i represalijama dokazujući da se mogu oduprijeti komercijalnom pritisku austrijskih zemalja. Sabor tada uvodi posebnu daću na trgovinu medom (imposition mellis), kojom na svaku centu meda trebalo plattiti 20 denara." - Darko Varga u knjizi ”Hrana, kuhinja i blagovanje u doba Zrinskih/ Život na zrinskim dvorovima i vlastelinstvima u 16. i 17. stoljeću, s knjigama recepata”, Meridijani, Zagreb 2016., str. 344