Završilo je veliko promenadno kušanje vina u Laubi i treba priznati: bilo je vrlo uspješno. Lako je biti general poslije bitke i vikati da je sve bilo super, ali treba priznati kako nitko od nas (barem od onih koji se vinom bave profesionalno, na bilo koji način) nismo znali što očekivati od ovog događaja. Podijelit ću pisanje o ovom događaju u nekoliko dijelova pa idemo redom...
Prostor
Prostor je ono što me najviše oduševilo i stvarno je čudo da ga netko već prije nije iskoristio za vinski događaj. Puno svijetla i to prirodnog, a i dodatno, umjetno je bilo odlično - bijelo. Fantastično za vinsku priču! Mogao si na svakom stolu vidjeti vino onako kako to ono i zaslužuje. Visina stropa... E, to je posebna priča. Mogli bi tu komotno staviti još jedan kat, a ta visina daje dovoljno zraka i prostranosti. Jedan od rijetkih vinskih festivala na kojima se nisam znojio i proklinjao vrućinu. Naravno, pomogla je i odlična ventilacija. O vizualnoj priči... Stare cigle, ne treba trošiti riječi... To je to! Za razliku od DWE, koji se tražeći lokaciju selio iz godine u godinu, ovdje su Saša i ekipa pronašli fantastičan prostor od prve. Za prostor svaka pohvala; u takvim se uvjetima može kušati vino.
Termin
Kraj drugog mjeseca čini mi se odličan termin. Mlada vina su već spremna, manje više, za kušanje. Vinari još nemaju previše posla u vinogradu. Nema ni nekih drugih, značajnijih događanja. Sve u svemu, vrlo dobro. Termin je dobar i za predstavljanje novih vina HoReCa centrima, jer to je vrijeme kad bi ugostitelji trebali razmišljati o sastavljanju vinskih karti. E sad, koliko je to u Hrvatskoj moguće zbog iznimno malog tržišta, jer tu svaki vinar osobno zna skoro svakog iole ozbiljnijeg ugostitelja... No, to je već neka druga tema. Možda bi bilo dobro poraditi na dovođenju vinskih distributera i trgovaca iz susjednih zemalja u regiji, ali ostavit ćemo to organizatorima za procjenu.
Logistika
Kako ekipu koja se brinula za vinare i posjetitelje jedva da sam i primijetio, a sve je štimalo, znači da su posao odradili jako dobro. Pop-up vinoteka pokazala se kao vrlo simpatična priča. Kolika je bila prodaja, to ne znam, ali nije ni bitno. To je nešto na čemu treba ustrajati i daje profesionalni štih i mislim da bi se i drugi festivali trebali ugledati na ovaj primjer. Kako na festivalu nije bilo gastronomije, treba svakako pohvaliti ekipu iz restača u sklopu Laube - u dane festivala imali su nekoliko jednostavnijih menija u ponudi - jela vrlo kvalitetna i ukusna, a cijena iznimno prihvatljiva. Vrlo ugodno iznenađenje.
Vinari
Izbor vinara, jako dobar. Osobno, rado bih vidio još neke kojih nije bilo, ali vjerojatno je svakom posjetitelju falio netko. Ne znam po kojem su ključu birani izlagači, ali to nije ni važno; to je jednostavno nešto gdje organizator ima pravo provesti svoju volju. Broj od sto vinara je sasvim OK. Možeš kušati po regijama ili sortama, možda po boji ili kako god; cijela priča nije prevelika pa da se pogubiš. Možeš sve lijepo probati onako kako treba. Ono što me se posebno dojmilo svakako je rose vinarije Batič - pravo malo remek djelo. Naravno, po tko zna koji put, oduševio sam se uradcima Klaudia Tomaza. Morao sam se zaustaviti i kod Bireta zbog Grka, po meni jednog od naših najboljih vina. Mogli ste kušati odličan izbor pjenušaca s Plešivice i ako nastavim ovako, nabrojat ću ih svih sto, a za to nemam mjesta. Možda je bolje reći da nije bilo izrazito lošeg vina - stvar je bila samo u ukusima. Moram posebno pozdraviti Maru Rimac i njena slatka vina iz Francuske koja me uvijek oduševe.
Publika
Publika je, naravno, uživala. Kao i uvijek u ovakvim slučajevima, ali publike je bilo manje nego na drugim festivalima. Ne malo, nego manje. Mogao si komotno hodati i uživati u vinima. Kao što su i rekli - promenadno kušanje vina. Odaziv publike bio je dobar, bar se tako meni čini, ali odličan prostor daje vam dojam da je manje ljudi nego što doista jest. Zatim, bilo je manje one publike koja je po godinama vrlo upitna spada li uopće na takav događaj i za to posebna zahvala organizatoru. Vino se točilo za kušanje, a ne za opijanje i to bi vinari trebali uvijek raditi. Tako je atmosfera bila iznimno ugodna. I da, Lauba je na Črnomercu, a Zagreb je pomalo snobovski grad, tako da su došli oni koje vino stvarno zanima, dok se onima drugima nije išlo jer: "Nije u Centru, a znaš di je Črnomerec, ono..."
Rezime
Odličan događaj, stručno i profesionalno pripremljen i odrađen. Zamjerke koje možete naći toliko su male da ih nije vrijedno spominjati. Međutim, pravi sud i ocjenu moći ćemo dati tek nakon Grand Tastinga 2018. , jer moramo pričekati još barem dva ponavljanja, a evo i zašto:
Prvo, nadamo se da će sve ostati na ovako visokoj profesionalnoj razini. Ako organizator u isti prostor stavi još 30-40 vinara izgubit će sve prednosti prostora, a tada to postaje događaj tek jedan od istih. Drugo, treba vidjeti kako zadržati publiku na ovoj razini, da priča ne ode u masovku. I tako, pitanja ima, a samo vrijeme može donijeti odgovore. Svakako se već veselim idućem Grand Tastingu, nakon njega ćemo biti pametniji.
P. S.
U sklopu ovog događaja u zagrebačkim hotelima Sheraton i Antunović održan je tijekom veljače niz odličnih vinskih radionica ne kojima se moglo stvarno puno naučiti. Edukativni dio je doista potreban i donosi kvalitetu. O samim radionicama neću pisati, jer ih zbog prezauzetosti, na žalost, nisam mogao posjetiti pa bi bilo, da ne kažem, glupo pisati o tome, ali projekt za svaku pohvalu.
Više fotografija s događanja pogledajte u > Facebook galeriji <
