Ove godine imamo dva premijerna kušanja mladih vina. Prvo je bilo 8.2.2016 i kušane su prvenstveno mlade graševine i pošipi, ali bilo je tu i ostalih sorata. Nije bilo istarskih malvazija, one će biti ponuđene na kušanje za sedam dana. Na samo događanje došao sam s idejom da probam prvenstveno takozvane "male" vinare. Pa krenimo redom...
Vino koje me je, možda i najviše, oduševilo jest sivi pinot iz podruma Kolar. Fantastično odrađeno vino s malim ostatkom šećera, ali s dovoljnim kiselinama, tako da je u odličnom balansu. Još je malo mutno i "radi", ali to će biti jedno od velikih vina ove godine. Posebnu pažnju treba obratiti na podrum Jagunić s Plešivice. Mlađi Jagunić (sin) sve više vodi priču u obiteljskom podrumu i to radi sve bolje. Sviđa mi se način na koji razmišlja. Primjerice, macerirani sivi pinot, kojeg treba još malo doraditi (a tu je ključno vrijeme) bit će odlično vino i koliko sam čuo, već sada za njega postoji interes u Dubrovniku. Ljubitelji crnih vina, svakako posjetite vinariju Jakovac. Iz godine u godinu rade vrlo dobra crna vina i pred njima je velika budućnost. Želim još izdvojiti i vinariju Stina, koja je ove godine napravila možda najbolji svoj pošip ikada, ali mene je Vugava - što bi rekao Maminjo - izbacila iz cipela. Dakle, to je čista perfekcija! Vinarija Papak, s graševinom u kojoj se jako osjeća botritis, pokazala je neko drugo lice graševine, koje se možda neće svidjeti široj publici, ali mene je oduševila. Za kraj ću još izdvojiti Crveni Veltliner iz radionice Roberta Braje - to vino me oduševljava iz godine u godinu. Bilo je tu još odličnih vina, ali od Krauthakera i Peraka ili Belja, pa sada već i Ivane Puhelek i, recimo, Galića, ništa manje od odličnog niti ne očekujete. Naravno, nisam mogao probati sva vina, tako da sigurno postoji još poneko vino koje je odlično, ali ga jednostavno nisam stigao probati. Zato: obilazite vinske podrume, uvijek ima nešto novo.
Sad malo o organizaciji. Ako već En Primeur mora biti u Esplanadi - mada mislim da je to krivo, jer je svijetlo iznimno loše, temperatura previsoka, a i na ventilaciji bi se dalo poraditi - ali ako mora, onda rasporedite vinare u barem dvije sale. Ovako smo dobili gužvu i okruženje koje nije baš idealno za kušanje vina. Da, lijepo je vidjeti neke ljude koje ne viđamo često. Lijepo se družiti, jer vinski svijet je uvijek pozitiva, ali ovo nije festival vina. Ovdje bi kušanje mladih vina trebalo biti u prvom planu, a za to ipak trebamo neke bolje uvjete. Ista je stvar s pričom koja glasi ovako: od 14 do 17 sati kušanje je namijenjeno profesionalcima i zna se tko tu spada - vlasnici restorana, sommelieri, vinski novinari i nekolicina ljudi koja se intenzivno bave vinom, kao primjerice profesor Dropuljić, ali ono što nas je dočekalo u tom periodu jest nešto sasvim drugo. Bilo je tu ljudi koji su miljama daleko od toga da mogu reći da se profesionalno bave vinom. Gospodo organizatori, malo reda ne bi škodilo.
Najsvjetliji dio En Primeura je, po meni, to što sam vidio puno mladih sommeliera, koje viđam i po natjecanjima, primjerice Sinišu Lasana, Maria Meštrovića, Darka Lugarića, ali i, primjerice, manje poznatog Ivana Maljevca. Svi su oni vrlo pažljivo pristupili kušanju, zapisivali svoje natuknice i vjerujte, na ovom En Primeuru počelo je kreiranje vinski karti. Ta mlada skupina sommeliera sve je više prisutna kod kreiranja vinskih karti pa samim time i kod prodaje vina, što je sasvim uredu. Tako to i treba biti; struka bi trebala biti iznad svega. Ta činjenica mi ulijeva nadu za bolje vinsko sutra.
Više fotografija s događanja pogledajte u Facebook albumu.
