O VINOcom festivalu uvijek govorimo u vrlo pozitivnim tonovima što organizatori svakako i zaslužuju. U ovom tekstu pokušat ćemo naći probleme, ako ih uopće ima.
Dakle, problemi, ako to jesu, a to uvelike ovisi o kutu gledanja, su vrlo jasni.
Problem broj 1 je svakako ograničenost prostora.
Tu organizator, u stvari, nema neke velike alternative. Sve sale u Esplanadi su pune, a mislim da ni šator ne može biti ništa puno veći. U njemu se, doduše, drugačijim rasporedom može dobiti pokoje izlagačko mjesto, ali to je sve. Interes izlagača je sve veći i sada organizatorima preostaje nekoliko opcija.
Recimo, promijeniti prostor. Ako se mene pita, to je jedino što se ne smije jer Esplanada ima „to nešto“, ima dušu. Svaka promjena prostora bila bi kontraproduktivna. Tu su se jednostavno sve karte posložile. Druga opcija je ograničiti broj izlagača. Da li po regijama, ili po kvaliteti... Možda po godinama sudjelovanja na festivalu... Svaka od ovih opcija ima svoje prednosti i mane. Kako god bilo, s tim problemom organizatori su bili suočeni već ove godine i mislim da će već sljedeće morati donijeti odluku, a bojim se da ni jedna odluka neće u cijelosti zadovoljavati sve zainteresirane.
Ali, kada je višak izlagača jedan od najvećih problema, pitanje je: je li to problem, ili su to slatke brige?
Problem broj 2, ako to jest, je gužva. Da, oba dana iza 17 sati gužva je ogromna. U nekim dijelovima Esplanade ne možete se ni kretati.
Rješenje tog problema mnogi vide u podizanju cijena ulaznice. Međutim, to je vrlo nepopularan potez. Pitanje je i - koliko dići cijenu. Jer, ako ju dignemo duplo, još uvijek je povoljno, mislim da neće utjecati na smanjenje gužve, a ako cijenu dignemo na europskih 50 do 60€... Tada ste u opasnosti da ni nemate ljudi na festivalu. Možda bi trebalo naći optimalan broj posjetitelja i puštati ljude u segmentalnim intervalima, ali to je samo ideja... I sam znam da nije moguće u praksi, jer svi mi imamo barem jednog vinara kojeg poznajemo i baš ovog trenutka moramo biti s njim unutra. Tu je problem i sama publika. Zajedno s vinarima. Jer, njih 15 - 20 poznanika skupi se kod omiljenog vinara i imaju mali privatni tulum. Kad se to dogodi na pet, šest mjesta unutar jedne sale, naravno da postaje gužva.
Ali... je li gužva problem, ili dokaz popularnosti festivala, ovisi o kutu gledanja.
Problem broj 3, ako to jest, nema puno veze s organizatorom. Tu su oni skoro pa nemoćni. Naime, i prvog, i drugog dana, pred kraj radnog vremena festivala, viđamo ljude s prekomjernom dozom alkohola u krvi pa naravno ima i neželjenih scena.
To izgleda još ružnije u prostoru kao što je Esplanada, u prostoru koji odiše elegancijom. Ali za to su najviše krivi ti ljudi sami. To je odraz kulture tih ljudi. Na žalost, mediji ih ne doživljavaju kao pojedince, već kao odraz kulture naroda. Bojim se da će trebati još dosta godina za kulturološki napredak u tom segmentu, jer uz vinsku tradiciju ide i vinska kultura, a mi smo na početku i jednog, i drugog. Krivi su pomalo i sami vinari, koji previše toče na degustacijama. Zašto, pobogu, ne točiti manje? To bi trebala biti degustacija, a ne pijanka. Možda bi organizator mogao održati niz radionica s vinarima o načinu sudjelovanja na sajmovima.
Ali, za ovaj problem, ako to jest, najviše su krivi sami posjetitelji.
Vrijeme će pokazati koji je od ovih problema, ako to jesu problemi, rješiv i na koji način.
U svakom slučaju, jedva čekam 10. VINOcom.
Vidimo se!
