Nedavno je u poznatom zagrebačkom wine baru "Pupitres" aktualni sommelierski prvak Hrvatske Siniša Lasan održao vrlo zanimljivu vinsku radionicu.
Zašto je ova radionica posebna i bitna? Pa... Iz nekoliko razloga. Siniša je odlučio trgovcima i medijima predstaviti vina i vinarije za koje većina njih nije čula; predstavio je vina koja ne možemo staviti u sam vinski vrh, a uložio je puno vremena u istraživanje tog područja i njegovih vinara. Na takvom potezu mu svakako treba čestitati; to bi vinski stručnjaci i trebali raditi jer predstavljanjem tih vinara itekako im se pomaže - i marketinški i savjetodavno. Zato na početku, veliki "Bravo!" za Sinišu Lasana.
Dakle, mada se u varaždinskom kraju vino radi od pamtivijeka, u modernom vinarstvu su vjerojatno najmlađa regija u Hrvatskoj. Vina koja nam dolaze iz te regije trenutno su mahom lagana i pitka vina s niskim alkoholima i naglašenom svježinom (ili, možemo reći, malo više kiseline). U pravilu su to vina laganog tijela i u njima ne treba tražiti karakteristike moćnih i rasnih vina. S druge pak strane, kušana vina su tehnički vrlo ispravna i sortno prepoznatljiva; našli smo tek jednu ili dvije sitne mane u dva vina, što je, govoreći o prosjeku, svakako za pohvalu.
Kušali smo sljedeća vina:
- Sauvignon blanc, Lovrini vinogradi
- Sauvignon blanc, Kotolenko
- Graševina, Šafran
- Graševina, Kopjar
- Rajnski rizling, Najman
- Rajnski rizling, Stručić
- Manzoni, Makar
- Manzoni, Šafran
- Muškati žuti, Kežman
- Muškati žuti, DeMar
- Graševina Natur, Stručić
- Pinot crni, Najman
- Pinot crni, Kopjar
- Pinot crni, Mežnarić
Nama, iz G.E.T. Reporta, cijela je priča bila malo poznatija. Oni koji nas prate znaju da smo dosta radili u toj regiji, posebno s vinarijom Stručić, ali i s nekim ostalim vinarijama. Od kušanih vina izdvojio bih svakako Rajnski Rizling Stručić pa Manzoni obitelji Makar, Graševinu vinarije Kopjar i Mežnarićev Crni pinot.
Vino koje je izazvalo najveću raspravu je Graševina Natur Stručić. Mišljenja su bila podijeljena, ali čim vino izazove takvu raspravu, treba o njemu ozbiljno razmisliti. Dakle, to vino je svakako bilo malo prehladno i trebalo ga je ranije otvoriti. Bilo je dosta primjedbi na boju, nije orange i tu su počele neke usporedbe u maceraciji ove graševine i nekog vina koja radi Tomac. Mislim da nema smisla uspoređivati Stručićevu graševinu koja je prvi pokušaj ovakvog vina u toj regiji i Tomčevih vina, ali ako su ljudi krenuli s takvim usporedbama i to nešto govori. Slažem se s Darkom Lugarićem koji je rekao da je ovo vino ustvari premlado (berba 2016.) i da će njegovim odležavanjem u boci, još 3 do 5 godina, postati iznimno dobro.
Zašto sam toliko prostora posvetio vinima Stručić? Zato što su oni počeli razmišljati drugačije o vinarstvu nego je uobičajeno u toj regiji, počeli su se igrati s maceracijama, reduciranim prinosima, odležavanjima... Imaju i prvi pjenušac u regiji i definitivno su predvodnici nekog novog vinskog stila u Varaždinskoj županiji.
Tu je još naravno i sve poznatija vinarija Kopjar i Mežnarić, tako da vjerujem da će i drugi polako krenuti tim putem. U svakom slučaju, treba im svima dati podršku. Mislim da je pred varaždinskim i ludbreškim vinarima lijepa budućnost. Doduše, s puno rada, ali to njima nije problem.
I da, još jednom - bravo za Sinišu Lasana koji se odlučio za ovakav korak.
